Prema podacima Registra za javno zdravstvo iz 2013.-e godine najčešći ginekološki karcinomi su karcinom endometrija, karcinom jajnika i karcinom vrata maternice, a najčešći benigni ginekološki tumori su miomi maternice. Najčešći čimbenici rizika su uzimanje estrogena bez progesterona, gojaznost, kasna menopauza, žene nerotkinje, genetski faktor, te infekcija HPV-om kod karcinoma vrata maternice. Simptomi se pojavljuju tek u kasnijem stadiju bolesti što produljuje liječenje i povećava smrtnost. Rana dijagnostika je važna za bolju prognozu bolesti, a od dijagnostičkih postupaka se najviše koriste ginekološki pregled, PAPA test, ultrazvuk, biopsija, kiretaža i histeroskopija. Za određivanje stadija karcinoma koristi se FIGO (International Federation of Gynecology and Obstetrics) klasifikacija. Kirurško liječenje zauzima prvo mjesto u liječenju ginekoloških tumora, a najčešći kirurški postupak je histerektomija. Histerektomija je odstranjenje maternice, a može biti subtotalna, totalna i radikalna. Kao posljedice histerektomije se javljaju postoperativne komplikacije, a fizioterapijska procjena je bitan dio u određivanju problema i postavljanju plana terapije. Procjena mišića zdjeličnog dna je važna za rješavanje postoperativnih problema kao što su inkontinencija, prolaps zdjeličnih organa, problemi s pražnjenjem mjehura ili hernije. Fizioterapijska procjena odnosi se na procjenu funkcije i snage mišića zdjeličnog dna. U slučaju inkontinencije fizioterapijska procjena se dopunjava s dnevnikom mokrenja. Fizioterapijsku intervenciju možemo podijeliti na ranu i kasnu postoperativnu intervenciju. Rana postoperativna intervencija se sastoji od vježbi disanja, vježbi za cirkulaciju, tehnike pozicioniranja, vertikalizacije te edukacije pacijentice. Kasna postoperativna intervencija usmjerena je na vježbe jačanja mišića zdjeličnog dna, abdominalnih i mišića donjih ekstremiteta. 5 Vježbe jačanja mišića zdjeličnog dna su važna komponenta u sprječavanju i otklanjanju inkontinencije. U fizioterapijskoj intervenciji se još primjenjuje emg biofeedback i trening mokraćnog mjehura, a ako je došlo do limfedema, jer su mogu biti odstranjeni i limfni čvorovi, kompleksna dekongestivna terapija se pokazala najboljom. Edukacija pacijentice kako osvijestiti i izolirati mišiće zdjeličnog dna te pravilno izvođenje jačanja mišića zdjeličnog dna treba zauzeti veliki udio u fizioterapijskom procesu. Pravilna edukacija je važna u sprječavanju postoperativnih komplikacija, dovodi do poboljšanje kvalitete života i bržem vraćanju aktivnostima svakodnevnog života.