Alicin (dialiltiosulfinat ili dialil-disulfid-oksid, C6H10OS2) je obrambeni organosumporni spoj koji pronalazimo u bijelome luku (Allium sativum L.) (slika 1) te u drugim Allium vrstama (slika 2) poput crvenoga luka (Allium cepa L.). Alicin se proizvodi pri oštećenju tkiva češnjaka iz aminokiseline aliina (S-alil-cistein sulfoksid) u reakciji koja je katalizirana enzimom aliinazom (1). Smatra se glavnom komponentom bijeloga luka koji se proučava i koristi u medicinske svrhe još od davnina. Karakterističan i lako prepoznatljiv miris bijeloga luka potječe upravo od alicina. Alicin je molekula sa širokim spektrom bioloških aktivnosti. Kao tiosulfinat, pripada reaktivnim sumpornim spojevima (RSS) te ulazi u redox-reakciju s tiolnim skupinama u glutationu i proteinima, što se smatra esencijalnim za njegovu biološku aktivnost (1). Pokazao je nedvojbene korisne učinke na ljudsko zdravlje, među kojima su najznačajniji antimikrobni i antiparazitni učinci (2). Posebna pozornost u istraživanjima posvećuje se i njegovim antikancerogenim, antidijabetičkim, imunomodulatornim, antioksidacijskim i kardioprotektivnim učincima. Alicin pokazuje potencijal za prevenciju i tretiranje nekolicine bolesti, uključujući dijabetes melitus, kardiovaskularne bolesti i rak. Vjeruje se da takav biološki učinak ima upravo zbog svojih antioksidacijskih i imunomodulatornih svojstava (2). Jasno je da alicin ima široku i zanimljivu primjenu u medicini, odakle i detaljna rasprava o njegovom ogromnom potencijalu u ovom pregledu. Buduće primjene trebale bi se usmjeriti na farmaceutsku formulaciju alicina, njegovu isporuku te kompatibilnost s hranom i lijekovima zbog njegove biosinteze, nestabilnosti, hlapljivosti i reaktivnosti (2).