Maligna oboljenja bubrega dijele se na adenokarcinom ili karcinomi bubrežnih stanica, koji je najzastupljeniji, Willmsov karcinom ili nefroblastom te sarkom bubrega. U literaturi se navodi još i sekundarni karcinom bubrega, ali njih se klasificira više kao moguće metastaze primarnog karcinoma na drugom mjestu. Ono što je zajedničko svim jest upravo to da je pojava prvih simptoma najčešće nepovezana s karcinomom nego se bolest otkrije slučajnim pretragama kao što je kompjuterizirana tomografija. Važnost i uloga medicinske sestre kod oboljelih od malignih bolesti bubrega jest utjecati na kvalitetu života bolesnika i da se pravodobno sestrinskom intervencijom smanje moguće komplikacije bolesti. Medicinska sestra pri prikupljanju podataka o bolesniku utvrđuje i rizične čimbenike kao što su dob, pretilost, pušenje, dehidracija, neadekvatna prehrana, nedovoljna uhranjenost, ovisnost, strah i tjeskoba koji čine opasnost za bolesnika. Svi navedeni čimbenici mogu utjecati na duljinu hospitalizacije i sam ishod liječenja. Prvi klinički znakovi i simptomi malignih bolesti bubrega pojavljuju se kada karcinom postigne određenu veličinu tijekom svojeg umnožavanja stanica. Karcinom može, ali ne mora u početku uzrokovati nikakve kliničke znakove, ili može prouzročiti određene znakove i simptome koji se klasificiraju kao prolazne tegobe koje se brzo smiruju. Zadaća medicinske sestre je kroz cjeloviti pregled bolesnika uočiti patološke promijene koje u konačnici mogu rezultirati i ranim otkrivanjem ovih malignih bolesti. Nakon postavljene dijagnoze medicinska sestra osigurava bolesniku adekvatnu skrb te sestrinskim otpusnim pismom osigurava smjernice potrebne za daljnju njegu kod kuće.