Abstract | Da bi razumjeli mehanizme ozljeda mišićne skupine hamstringsa bitno je poznavati anatomsku građu tih mišića. Mišići koji se nalaze na stražnjoj strani natkoljenice su najlateralniji mišić biceps femoris koji se dijeli na dugu glavu i kratku glavu, zatim semimembranosus kao najmedijalniji i semitendinosus kao mišić koji se nalazi između. Navedena tri mišića čine mišićnu skupinu hamstringsa, koji su ekstenzori kuka i fleksori koljena te služe u hodanju i trčanju. Mišići stražnje strane natkoljenice su inervirani kroz tibijalnu glavu živca ishijadikusa, svi osim mišića kratke glave biceps femorisa. Mišići koji su inervirani tibijalnom granom živca ishijadikusa, izlaze iz leđne moždine na razini L5,S1,S2 I S3. Dok je kratka glava biceps femorisa inervirana putem peronealne glave živca ishijadikusa koji iz leđne moždine izlazi na razini L5,S1 I S2. Dvozglobni mišići skupine hamstringsa omogućavaju pokret u isto vrijeme u dva zgloba, u kuku i koljenu, te se tijekom aktivnosti kreću u različitim smjerovima, što samim time dovodi do istezanja mišića hamstringsa. Za bol se može reći da je ono bolesnikov subjektivan osjećaj i da je sve ono što bolesnik kaže da postoji i kad kaže da postoji. Stoga je od velike važnosti za samo suzbijanje boli kvantificirati bolesnikovu percepciju jačine boli. Isto tako znamo da svako oštećenje tkiva koje je nastalo u određenom i ograničenom vremenu predstavlja ozljedu. Što se tiče sportskih ozljeda, znamo da takve ozljede nastaju tijekom natjecanja, treninga ili nekih drugih sportskih aktivnosti, a za sam nastanak ozljeda, mnogo je različitih uzroka. Ozljede koje zahvaćaju mišiće hamstringsa, najčešće se događaju kod sportaša pri trčanju ili sprintanju. Mišići hamstringsa su najzahvaćeniji jer su podložni ozljedama zbog svog samog anatomskog rasporeda, a uz to ih ranjivima na ozljede, također čini i njihov mehanizam koji djeluje na dva zgloba, na koljeno i kuk, koji se javljaju zajedno sa suprotnim učincima na duljinu hamstringsa. Isto tako za samu sklonost ozljedama, zaslužna je i njihova ključna uloga u usporavanju tijekom hodanja, trčanja i akutnih promjena smjera velikom brzinom. Zbog same složenosti ozljede mišića, dijelimo ih na 3 stupnja ozljeda. Čimbenike rizika možemo podijeliti na intrinzične koji čine dob, spol i struktura tijela te na ekstrinzične koje mogu utjecat na sportaša kao što su vrijeme, podloga i oprema. Spoj različitih čimbenika je taj koji stavlja sportaša u riskantnu situaciju u kojoj može nastati ozljeda. Ponavljanje ozljeda i prethodne ozljede su glavni čimbenici rizika kod nastanka novih ozljeda.
1
Utvrđeno je da su ozljede hamstringsa ponavljajuće u 30 posto slučajeva. Znatnu korist za funkciju mišića i za prevenciju ozljeda su pokazali pasivno i aktivno zagrijavanje mišića te istezanje. U posljednje se vrijeme fokus u prevenciji ozljeda mišića pomiče od samog istezanja prema specifičnim protokolima za jačanje mišića. Rehabilitacija sportskih ozljeda je ponovno osposobljavanje sportaša za povratak sportskoj aktivnosti do razine kakva je bila i prije ozljede. Specifičnost rehabilitacije sportskih ozljeda je takva da je jedini prihvatljiv ishod rehabilitacije sportašev puni povratak aktivnosti u što kraćem razdoblju. Da bi se postigao taj cilj, rehabilitacija se provodi uz timski pristup rješavanju problema. Članovi tima u kojem su fizioterapeut, liječnik, specijalist sportske medicine, kao i sam sportaš te trener, najvažniji su članovi u rehabilitaciji. Komunikacija mora biti konstantna između tih članova, a sportaš predstavlja najaktivnijeg člana tima te napretkom procesa rehabilitacije postaje sve odgovorniji za konačan ishod rehabilitacije. |