Organi, tkiva, stanice i molekule odgovorne za imunost čine imunosni sustav, a njihov udruženi i usklađen odgovor na strane tvari naziva se imunosni odgovor. Ljudsko se tijelo može oduprijeti gotovo svim vrstama mikroorganizama ili toksina koji nastoje oštetiti njegova tkiva ili organe. Ta se sposobnost organizma zove imunost ili otpornost. Razlikujemo urođenu i adaptivnu imunost. Urođena imunost djeluje kod prvog kontakta s uzročnikom bolesti. Reagira odmah, brzo i na isti način prema svakom štetnom agensu. Ona je nespecifična i postoji prije kontakta s uzročnicima bolesti. Adaptivna ili stečena imunost je specifična, razvija se u kontaktu s uzročnicima bolesti. Ima sposobnost prilagođavanja točnije adaptiranja svakom novom nepoznatom antigenu. Potrebni su dani ili tjedni da bi se ova imunost u potpunosti razvila. Postoje dvije vrste adaptivnih imunosnih odgovora – humoralna imunost i imunost posredovana stanicama ili stanična imunost – koje su posredovane različitim sastavnicama imunosnog sustava. Stanice urođene imunosti su makrofagi, neutrofili, eozinofili, bazofili, dendritičke stanice, mastociti i stanice prirodne ubojice ili češće nazvane NK stanice. Glavne stanice stečene imunosti su B – limfociti, T – limfociti. Limfni sustav sastoji se od posebnih žila koje tekućinu iz tkiva odvode u limfne čvorove te iz limfnih čvorova natrag u cirkulaciju. Oblik imunosti koji se potiče izlaganjem stranom antigenu naziva se aktivna imunost, jer imunizirana jedinka ima aktivnu ulogu u odgovoru na antigen. Pasivna imunost odnosi se na kratkotrajnu imunost i ne zahtijeva izravno izlaganje tijela patogenim organizmima. Uvođenjem antitijela u tijelo čovjeka, generira se imunološki odgovor. Alergije predstavljaju neprimjeren način imunološkog reagiranja organizma na supstance ili tvari iz neposredna okoliša, koje su većinom neškodljive i bezopasne, te su često, ali ne uvijek, posredovane imunoglobulinskim E (IgE) antitijelima. Antigene koji potiču nastanak neposredne preosjetljivosti nazivaju se alergenima.