Abstract | Parkinsonova bolest (PB) predstavlja kronični, progresivni poremećaj kod kojeg dolazi do smanjenog lučenja dopamina i propadanja neurona u substantii nigri, a kao posljedica pojavljuju se motorički simptomi poput rigora, tremora, bradikineze, posturalne nestabilnosti, poremećaja hoda te nemotorički simptomi poput depresije, apatije, opstipacije, poremećaja spavanja i niz drugih koji dodatno doprinose težini bolesti i obavljanju aktivnosti dnevnog života. Parkinsonova bolest postupno dovodi do smanjene mobilnosti, deformiteta, ovisnosti o tuđoj pomoći i trajne onesposobljenosti za obavljanje aktivnosti svakodnevnog života. Uz primjenu medikamentozne terapije iznimnu važnost ima i fizioterapija kojom se nastoji samostalno funkcioniranje oboljele osobe dovesti do maksimuma, a pojavu komplikacija svesti na minimum. Provođenje intervencije usmjereno je na edukaciju i reedukaciju oboljele osobe o izvođenju aktivnosti. Svaka oboljela osoba je individua za sebe te ju tako treba i tretirati u provođenju fizioterapeutskog tretmana jer je samo na taj način moguće ciljano djelovati na bolesnikove probleme i potrebe.
U ovom radu proučavajući znanstvenu i stručnu literaturu opisat ću fizioterapijsku procjenu, neke oblike specifičnih i standardnih intervencija te utjecaj tih postupaka na obavljanje aktivnosti svakodnevnog života. Veliki dio do sada provedenih istraživanja potvrđuje da bilo kakav oblik terapijskog vježbanja, pod nadzorom fizioterapeuta u većoj ili manjoj mjeri doprinosi prevenciji, smanjenju rizičnih faktora, hodu, poboljšanju općeg fizičkog i psihičkog stanja oboljelih.
Fizioterapijska intervencija može sadržavati samo edukaciju i savjete koji osiguravaju održavanje pacjentovih trenutnih sposobnosti i mogućnosti i/ili obuhvaća specifične vježbe prema potrebama oboljelog, kako bi se povratila ili održala mogućnost normalnog kretanja, povećala funkcija dišnog sustava, olakšalo izvođenje svakodnevnih aktivnosti, spriječili padovi. Osim fizioterapije korisne su i druge aktivnosti poput plesa, pilatesa, joge, šetnje i ostale društvene aktivnosti kojima je primarni cilj kretanje. |