U cilju prevencije zaraznih bolesti te poticanja imunosti protiv uzročnika zaraznih bolesti najučinkovitija mjera je aktivna imunizacija – cjepljenje. Cjepljenje ili vakcinacija je postupak namjernog unošenja antigena u organizam sa svrhom pobuđivanja specifičnog imunološkog odgovora koji ima zaštitnu ulogu za vlastiti organizam, čime se postiže otpornost organizma prema uzročnicima zaraznih bolesti. Izvodi se imunološkim preparatima koji sadrže oslabljene (atenuirane), žive uzročnike, ili mrtve uzročnike bolesti, samo neke njihove dijelove, fragmente te se time djeci i odraslima pruža zaštita protiv mnogih zaraznih bolesti koje mogu imati teške posljedice, a nerijetko i smrtni ishod. Od otkrića prvog cjepiva pa do danas, cjepljenje je postalo jedna od najuspješnijih, najučinkovitijih i najisplativijih javnozdravstvenih metoda u sprječavanju širenja zaraznih bolesti protiv kojih se cijepimo. Kako bi se istaknula važnost cjepljenja, svake se godine krajem travnja obilježava tjedan cjepljenja. Cjepljenje je propisano Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18) kao jedna od posebnih mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti. Uloga medicinske sestre je višestruka te se prikazuje kroz postupak pripreme cjepljenja, transporta i pohrane cjepiva, pripreme osobe za cjepljenje, uputa o postupcima nakon cjepljenja, kao i sam postupak izvođenja cjepljenja.