Psorijatični artritis pripada skupini seronegativnih spondiloartropatija. Karakterizira ga zahvaćenost zglobova te psorijaza kože. Uzrok bolesti nije dovoljno razjašnjen, a dijagnoza se postavlja pomoću subjektivnog i objektivnog pregleda, laboratorijskih te radioloških pretraga. Bolest uglavnom započinje psorijazom nakon čega najčešće slijede upalne promjene na zglobovima koje se manifestiraju kroz bol i jutarnju ukočenost. Najčešće se pojavljuje između 20. i 40. godine života. Liječenje uključuje medikamentoznu terapiju, no u najvećoj mjeri svoje mjesto zauzima fizioterapija. Fizioterapijska procjena kod psorijatičnog artritisa sastoji se od subjektivnog pregleda, objektivnog pregleda, postupaka mjerenja I testova, te plana terapije. Liječenje psorijatičnog artritisa uvijek je kombinirano, a sastoji se od vježbi za povećanje opsega pokreta u zglobovima, povećanja mišićne snage i izdržljivosti, vježbama istezanja čime se sprječava pojavljivanje deformacija te poboljšava opće stanje bolesnika, te općeg i lokalnog medikamentoznog liječenja, od fizikalnih procedura mogu se primjenjivati interferentne struje i TENS za smanjenje bola, te neizostavni dio rehabilitacije bolesnika s upalnim reumatskim bolestimabalneoterapija i naftalanoterapija . Najbitnije je bolesnika naučiti da svakodnevnim vježbama mišićnog kondicioniranja, kardiorespiratornog treninga i istezanja, povećava i održava opseg pokreta i spriječava onesposobljenost. Cilj fizioterapije je održavanje ukupne funkcionalne sposobnosti bolesnika, te sprječavanje propadanja mišićne mase zbog bolesti i neaktivnosti. Od velike važnosti je i sama edukacija bolesnika i njegove obitelji o samoj bolesti i procesu liječenja koju provodi fizioterapeut kako bi sam proces oporavka bio uspiješni sa što boljim rezultatima.