Zbrinjavanje psihijatrijskih bolesnika koji zahtijevaju hitnu intervenciju je najzahtjevnije područje rada u medicini, kako zbog etičkih, tako i zakonskih implikacija. Stanja koja zahtijevaju da se bolesniku odmah pruži hitna psihijatrijska pomoć su akutni poremećaj ponašanja, misli ili raspoloženja. Klasificiraju se kao veći u kojima postoji opasnost za život bolesnika, i manji kod kojih nema opasnosti za život ali dolazi do određene onesposobljenosti. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja u Hrvatskoj su svrstani na 3. mjesto vodećih skupina bolesti. Kod hitnog prijema bolesnika vrlo je važna trijaža bolesnika koja uključuje dobru komunikaciju kako bi se dobili relevantni podaci tijekom intervjua. Vrlo bitna je procjena tjelesnog i duševnog statusa bolesnika. Sve navedeno kao i ostale intervencije, potrebno je dokumentirati. Hitnost nije vezana uz dijagnozu već uz akutizaciju bolesti. U najčešća hitna psihijatrijska stanja se ubrajaju suicidalni, delirantni i agresivni bolesnici, akutna katatona stanja, sumračna stanja, patološko opijeno stanje te krizna stanja. Kod svakog navedenog stanja je potreban prijem u hitnu službu a zatim na odjel ili jedinicu intenzivnog liječenja uz odgovarajuće intervencije medicinske sestre. Važno je voditi brigu o sigurnosti osoblja i bolesnika te spriječiti napad na zdravstveno osoblje kada je riječ o agresivnim bolesnicima. Uz odobrenje liječnika postoji mogućnost humanog sputavanja tijekom kojega se moraju zaštiti temeljna ljudska prava pojedinca. To otvara etička pitanja s obzirom da sputavanje narušava bolesnikov dignitet. Ako bolesnik ugrožava svoj ili tuđi život zbog psihičkih smetnji, nužan je prisilan prijem u bolnicu. Primarni cilj zbrinjavanja hitnih psihijatrijskih bolesnika je pružiti uslugu u skladu s hitnosti.