Sindrom tumorske anoreksije-kaheksije je čest kod malignih oboljenja te se povezuje s smanjenom dužinom preživljavanja. Tumorska kaheksija je stanje definirano gubitkom mase skeletnih mišića. Karakterizira ga kombinacija smanjenog unosa hrane i abnormalnog metabolizma. Ova složena interakcija rezultira gubitkom tjelesne težine te smanjuje kvalitetu života i ishode preživljavanja. Jedna od ključnih komponenti tumorske kaheksije je anoreksija ili gubitak apetita; nije poznato utječe li anoreksija na ukupno preživljavanje i ne postoji metoda rutinskog probira u trenutnoj kliničkoj praksi. Dijagnoza anoreksije se oslanja na opis simptoma sa strane oboljelih. Anoreksija kod malignih oboljenja i gubitak tjelesne težine je više faktorski sindrom koji se javlja u preko 50% bolesnika s uznapredovalim, neizlječivim zloćudnim bolestima. Sindrom je karakteriziran gubitkom apetita, tjelesne težine, smanjenim unosom kalorija i funkcionalnosti, a zajedno sa popratnim pojavama onkološkog liječenja i sklonost povećanoj toksičnosti kemoterapije dovodi do smanjene dužine preživljavanja. Prisutnost anoreksije i gubitka tjelesne težine u onkoloških bolesnika s uznapredovalim stadijem bolesti nije nova spoznaja. Međutim, važno je istaknuti da istodobnost ovih stanja je važan prediktor kraćeg preživljavanja. Prisutnost ovih simptoma može rezultirati komplikacijama, uključujući smanjenu toleranciju na kemoterapijsko liječenje, kao i pokretljivost i funkcionalnost, što dovodi do lošije kvalitete života i posljedičnog smanjenja preživljavanja. Stoga je odgovarajuće prepoznavanje i liječenje ovog kliničkog stanja ključ holističke skrbi u ovom kontekstu. Ova je složenost sinonim za morbiditet i mortalitet pacijenata, nadalje, ova štetna složenost dodatno je pogoršana činjenicom da nijedna intervencija, uključujući pokušaje nadoknade kalorija, ne daje potpuno terapijsko poboljšanje. U najboljem slučaju, palijativne mjere s hormonskim terapijama, mogu poboljšati apetit, ali nemaju povoljan utjecaj na tjelesnu funkcionalnost oboljelih, globalnu kvalitetu života ili preživljavanje. Zaključno, pojava anoreksije i gubitka tjelesne težine prije onkološkog liječenja relevantni su čimbenici u praćenju pacijenata s uznapredovalim rakom. Specifične intervencije su od presudne važnosti u individualiziranim planovima liječenja, čak i u kontekstu palijativne skrbi.