Orofaringealni karcinom je maligna bolest i lokalizacija malignih stanica je u tkivu orofarinksa. Pušenje, konzumacija alkohola te izloženost humanom papiloma virusu povećava rizik od nastanka orofaringealnog karcinoma. Maligna bolest koja zahvaća usnu šupljinu je jedna od deset najčešćih malignih bolesti – kod muškaraca iznosi 4%, kod žena 2%. Incidencija raste s godinama života, a u zadnje vrijeme se incidencija povećava kod žena jer se kod njih povećava i usvajanje negativnih životnih navika (pušenje, konzumacija alkohola). U Republici Hrvatskoj (RH) se 2009. godine karcinom usne šupljine nalazio na desetom mjestu razloga mortaliteta. Broj umrlih od karcinoma usne šupljine je veći od ukupnog broja umrlih od karcinoma grlića maternice i melanoma. Ti statistički podaci ukazuju da se karcinomi usne šupljine dijagnosticiraju u već uznapredovalim fazama i da liječenje prekasno započinje. Postoci mortaliteta i incidencije u RH, su veći od prosjeka Europe. Medicinska sestra ima značajnu ulogu u radu s bolesnicima koji su oboljeli od karcinoma orofarinksa. Ona prepoznaje potrebe i probleme iz područja zdravstvene njege koji se javljaju specifično kod bolesnika u prijeoperacijskom i poslijeoperacijskom periodu. Kod bolesnika se prije kirurškoj liječenja javlja tjeskoba, strah. Ti osjećaji su prisutni tijekom dijagnosticiranja, liječenja, rehabilitacije. Kvaliteta pripreme, kako fizičke tako i psihičke , utječe na opće stanje i raspoloženje bolesnika. Kako bi bolesnik lakše prebrodio to razdoblje potrebno je s njime izgraditi profesionalni odnos pun povjerenja, u kojem se uvažavaju obje strane i kojemu su temelji izgrađeni na istinitosti i točnosti informacija. Uloga medicinske sestre nakon operacije je u sprječavanju ili prepoznavanju komplikacija, brzom i adekvatnom interveniranju. Najvažnija je edukacija i postizanje najviše razine samostalnosti kod bolesnika kako bi se osigurala i održala kvaliteta života. Bitno je da se bolesnik čim prije vrati svojim uobičajenim aktivnostima u najvećoj mogućoj mjeri sukladno njegovim mogućnostima. Bitna je i socijalizacija i socijalni kontakti nakon operacije jer se bolesnici mogu izolirati radi narušenog fizičkog izgleda, ali i psihičkog stanja. Medicinska sestra ima značajnu ulogu i u edukaciji i pružanju podrške obiteljima bolesnika jer se one nakon hospitalizacije nastavljaju brinuti o tom bolesniku.