Glavna uloga pluća je respiracija koja ima 4 glavne funkcionalne cjeline: ventilaciju pluća, difuziju kisika i ugljičnog dioksida između alveola i krvi, prijenos kisika i ugljičnog dioksida krvlju i tjelesnim tekućinama do stanica i od njih, te kontrolu ventilacije. Karcinom pluća je jedan od najraširenijih karcinoma u svijetu. Češće obolijevaju muškarci od žena te ljudi stariji od 65 godina. Najsmrtonosniji tip karcinoma pluća je karcinom malih stanica, koji se ne operira i kod kojeg je stopa preživljenja nakon uspostavljene dijagnoze oko 4 mjeseca. Kod ostalih karcinoma, odnosno karcinoma ne-malih stanica, stopa preživljenja je puno veća ukoliko se pravovremeno uspostavi točna dijagnoza. Adenokarcinome obavezno operiramo te je iznimno bitna molekularna dijagnostika kako bi se odredila točna vrsta kemoterapije. Karcinom pločastih stanica čini oko 50-60% svih karcinoma bronha te dobro diferencirani tipovi ne predstavljaju toliki problem kao oni slabo diferencirani. Prije nego započnemo citodijagnostiku, pacijent kod kojeg se sumnja na maligne promjene, mora obaviti rentgenski pregled pluća, koji je ujedno i prva dijagnostička pretraga. Neke od vrsta materijala i metoda kojima se dobivaju materijali za dijagnostiku karcinoma pluća su sputum, bris bronha četkicom, trasbronhalna i transtorakalna punkcija, itd.. PHD (patohistološka dijagnoza), patohistološka verifikacija je mikroskopska analiza bioptata ili kiruškog uzorka tkiva u svrhu postavjanja dijagnoze. Analizu provodi specijalist patolog nakon obrade uzorka tkiva. Mikroskopsku analizu iskašljaja i bronhoskopskih materijala prvo obavljaju citotehnolozi obilježivši promjene na stanicama u preparatima flomasterom, a iza njih citolozi, koji postave dijagnozu promjena. Prema tim nalazima kliničari – pulmolozi provode ili odlučuju koju terapiju dati pacijentu.