U završnom radu govori se o Halliwick konceptu u suvremenoj fizioterapiji koji predstavlja više od metode podučavanja plivanja jer se temelji na principima hidrostatike, hidrodinamike i kineziologije, odnosno riječ je o holističkom pristupu koji objedinjuje znanje o vodi i tijelu, a uključuje pozitivan učinak podučavanja i učenja na motivaciju, aktivnost, igru, grupnu dinamiku, pitanje odnosa prema osobama s invaliditetom. Ovaj koncept omogućuje individualno podučavanje plivanja sve dok se ne postigne potpuna neovisnost te ističe važnost grupnog rada i razvoja grupne svijesti koja ima istaknuti značaj u postizanju grupnog uspjeha pod vodstvom instruktora. Halliwick koncept podučavanja plivanja je program hidroterapije koji čini metodu podučavanja plivanja „jedan na jedan“ između instruktora i plivača, a namijenjen je osobama s tjelesnim invaliditetom kako bi unaprijedili svoje sposobnosti i kvalitetu života. Bioetika u hidroterapiji, a na taj način i u Halliwick konceptu, podrazumijeva poznavanje i uvažavanje karakteristika svakog plivača kako bi se terapija provela na njegovu dobrobit, ali i dobrobit članova njegove obitelji i drugih sudionika s kojima se plivač susreće u tijeku svoje terapije. Instruktor koji ima ulogu fizioterapeuta pomaže u razvoju igara i tehnika koje utječu na velik broj ljudi u pitanjima bioetičke važnosti, kao što je dostupnost Halliwick terapije svima kojima je potreba. Ovaj zadatak sa sobom nosi mnogo izazova, osobito uzme li se u obzir kako se pomoć bolesnicima prakticiranjem Halliwick koncepta pruža izravno na terenu. Tako se bioetika u hidroterapiji i Halliwick konceptu može smatrati primijenjenom etikom što u središte stavlja pitanje odnosa teorije i prakse, a implicira i stav svakog instruktora o tom odnosu. Instruktorima je rad s osobama s invaliditetom primjenom Halliwick koncepta dar kojim se žele baviti dokle god je to moguće. Pritom se drže načela bioetike koja je vrlo važna u ovom segmentu brige i pružanja skrbi osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima. Bioetika u hidroterapiji, pa tako i u primjeni Halliwick koncepta, uključuje medicinsku etiku i proučavanje ravnoteže između koristi, štete i dužnosti.