Abstract | U suvremenom profesionalnom sportu sve je veći broj ozljeda koje spadaju u sindrome preopterećenja. Sindromi preopterećenja su kronične ozljede lokomotornog sustava čiji su simptomi u početki blagi i često zanemareni, a sa progresijom ozljede uzrok su dugotrajnog izbivanja sa sportskih terena. Najviše ih je u sportovima koji uključuju puno brzih i eksplozivnih pokreta poput naglih ubrzanja, kočenja, promjena smjera, skokova i pokreta udaranja lopte. Upravo takav sport je i moderni futsal. Sa povećanjem popularnosti koje doživljava zadnjih godina dolazi i veća konkurencija, kao i duži i intenzivniji trenažni i natjecateljski periodi. Stoga je sve češća i pojava sindroma preopterećenja. Sindrom bolne prepone je jedan od njih, a karakterizira ga pojava boli u području prepone kod pokreta kao što su udaranje lopte ili nagle promjene smjera, a u uznapredovaloj fazi bolni su čak i pokreti ustajanja iz ležećeg i sjedećeg položaja, okretanje u krevetu, pa i kašljanje. Patologija je najčešće povezana sa entezama m. rectus abdominis i m. adductor longus, m. iliopsoas, lig. inguinalis ili ingvinalnim kanalom. Bol se najčešće javlja unilateralno, u neposrednoj blizini pubične simfize. Simptomi progrediraju od laganog zatezanja i nelagode pa sve do boli koja ozbiljno narušava funkcioniranje sportaša. U ovom radu prikazat ćemo slučaj profesionalnog igrača futsala koji od inicijalne pojave simptoma prije tri godine pa sve do danas sindrom bolne prepone ima u blažem ili jačem obliku. Kroz to vrijeme ostao je sportski aktivan, sa povremenim periodima izbivanjima sa sportskih terena. Kroz fizioterapijske intervencije, modifikacije trenažnog procesa i liječničke intervencije sindrom bolne prepone je držan pod kontrolom ali nikada potpuno izliječen. U liječenju su korištene farmakološke intervencije u obliku nesteroidnih protuupalnih lijekova, fizioterapijske intervencije u obliku terapijskih vježbi za povećanje fleksibilnosti i snage, te modifikacije trenažnog sadržaja, intenziteta, trajanja ili frekvencije treninga. Zbog same prirode ozljede, kao i vremenskog perioda, moći ćemo prikazati ovu ozljedu kao istinski problem za transdisciplinarni tim liječnika, fizioterapeuta i trenera u kojem je jedini način sanacije ozljede dobro poznavanje ozljede i kvalitetna suradnja na svim razinama. |