Antioksidansi su kemijski spojevi koji inhibiraju oksidaciju, u organizmu reagiraju sa slobodnim radikalima i neutraliziraju njihovo štetno djelovanje. Prekidaju ciklus u kojem slobodni radikali razgrađuju masne kiseline, proteine i DNA, uzrokujući tako proizvodnju još veće količine slobodnih radikala koji na kraju dovode do potpunog uništenja stanice. Smatra se da su mnoge kronične i dugotrajne bolesti povezane sa štetnim djelovanjem slobodnih radikala odnosno oksidacijskog stresa. Oksidacijski stres stanje je organizma koje nastaje kada slobodni radikali nadvladaju mehanizme antioksidativne zaštite. Slobodni radikali nastaju kao produkti normalnog staničnog metabolizma, ali i vanjskih okolišnih čimbenika. Veća koncentracija slobodnih radikala u stanju oksidativnog stresa može rezultirati oksidacijom proteina, lipida i DNA te aktivirati faktore transkripcije uzrokovane stresom. Antioksidativni sustav u ljudskome tijelu sastoji se od zajedničkog djelovanja vitamina, minerala, aminokiselina i posebnih vrsta enzima. Učinkoviti antioksidansi su: selenij, cink, mangan, bakar, ubikinon (koenzim Q10), vitamini A, C, E, B1 (tiamin), B3 (niacin) i bioflavonoidi. Antioksidativno djelovanje imaju još i vitamin B12 (cijanokobalamin) te kemijski spojevi iz luka i češnjaka. Neke aminokiseline, β-karoten i neki lijekovi također djeluju kao antioksidansi. Antioksidanse dobivamo iz različitih izvora, uključujući i prerađene i konzervirane namirnice kojima se antioksidansi dodaju kako bi se spriječilo njihovo kvarenje i produžio im se vijek trajanja. Konzumiranjem tih namirnica povećava se količina antioksidansa u našem tijelu i smanjuje rizik od bolesti poput raka ili srčanih bolesti. Nažalost, većina ljudi ne unosi dovoljnu količinu hrane koja sadrži antioksidanse. Neke antioksidanse možemo sintetizirati u tijelu dok ostale moramo unositi prehranom budući da ih naš organizam ne može sam proizvesti. Namirnice bogate antioksidansima su svježe voće i povrće, orašasti plodovi, neke sjemenke, jaja i dr.