Dišni sustav sastoji se od gornjih dišnih putova - nosa, ždrijela i grkljana u kojima se odvija zagrijavanje, vlaženje, čišćenje zraka, i donjih dišnih putova - dušnika, dušnica i dvaju plućnih krila s poplućnicom. Glavna je funkcija dišnog sustava opskrba tijela kisikom te odstranjivanje ugljikova dioksida. Izraz "dišni putevi" opisuje sve zračne prolaze do terminalnih bronhiola. Ventilacija je kretanje zraka kroz respiratorni trakt u (udah) i van (izdah) respiratornog područja (pluća). Protok zraka može biti u obliku laminarnog, turbulentnog ili smjese dviju vrsta protoka. Disanje se sastoji od ritmičkih promjena u volumenu pluća uzrokovanih medularnim respiratornim neuronima. Centralna regulacija disanja omogućena je respiracijskim centrom smještenim u retikularnoj formaciji produžene moždine i ponsa. Disanje na usta i nazalno disanje kontroliraju faringealni mišići, jezik i meko nepce. Otpor dišnih puteva je rezultat otpornosti na trenje u dišnim putovima. U zdravom čovjeku, mali dišni putevi daju samo mali doprinos ukupnom otporu dišnih putova. Stoga ukupnim otporom dišnih puteva dominira otpor većih dišnih puteva. Inspirij je aktivni proces koji pokreće respiratorna muskulatura dok je izdisanje pasivno u mirovanju, vođeno elastičnim svojstvima plućnog tkiva. Zatajenje disanja definira se kao neuspjeh u održavanju normalnih parcijalnih tlakova plinova u arterijskoj krvi, odnosno to je patološko smanjenje alveolarne ventilacije ispod razine potrebne za održavanje normalne razine plinova u krvi, a obično rezultira povišenim PCO2. Liječenje zatajenja disanja mora biti usmjereno na liječenje uzroka. Funkcija pluća ovisi o anatomskim značajkama koje služe udahu i izdahu, omogućavajući tako kretanje plinova prema i iz ostatka tijela