Neurokirurgija je vrlo kompleksna i specifična grana kirurgije djelatnosti koja zbog svoje kompleksnosti zahtijeva visoku razinu specifičnih znanja i vještina u području zdravstvene njege. Živčani sustav se anatomski s obzirom na građu i smještaj dijeli na središnji živčani sustav kojeg čine mozak i leđna moždina, te periferni živčani sustav (živci i gangliji). Središnji sustav je izgrađen od mozga zaštićenog u lubanjskoj šupljini, leđne moždine zaštićene u kralježničnom kanalu. U središtu moždine je središnji kanal ispunjen likvorom. Tri ovojnice obavijaju mozak i leđnu moždinu, a to su tvrda ovojnica ili dura mater, paučinasta ovojnica ili arachnoidea i meka ovojnica ili pia mater. Pod pojmom neurotraume smatramo ozljedu živca ili živčanog sustava. Neurotrauma je ozljeda glave ili kralježnice nastala iznenadnom ozljedom. Uključuje potres mozga, traumatske ozljede mozga, frakture lubanje, nagnječenja mozga, traumatska krvarenja, frakture kralježnice i ozljede leđne moždine. Ozljede lubanje se javljaju se s ozljedama mozga dok u većine ozljeda mozga nemamo prijelom kostiju lubanje. Neurotrauma je i dalje značajan uzrok invaliditeta i smrtnosti. Kraniocerebralne ozljede smatramo ozljede oglavine, odnosno mekih tkiva glave, ozljede kostiju lubanje i ozljede mozga. Prema integritetu kože imamo otvorene i zatvorene ozljede. Otvorene ozljede se dijele po integritetu tvrde moždane ovojnice. Također kraniocerebralne ozljede možemo podijeliti na primarne i sekundarne kraniocerebralne ozljede. Traumatska ozljeda mozga i dalje je vodeći uzrok smrti i dugotrajnog invaliditeta kod ljudi mlađih od 40 godina širom svijeta. Incidencija raste u regijama s brzo rastućom motorizacijom zbog industrijalizacijskog razvoja. Do traumatske ozljede mozga dolazi zbog djelovanja fizičke sile u području glave s posljedičnim oštećenjima mozga, a što može dovesti do promjena stanja svijesti, smanjenjem kognitivnih sposobnosti, neuromotoričkih sposobnosti i promjena u ponašanju. Same ozljede lubanje i mozga su većinom udružene i rijetko su lomovi lubanje bez ozljede mozga. Lomovi lubanje mogu oštetiti arterije i vene koje tada krvare u prostore oko moždanog tkiva. Potres mozga je najčešća vrsta traumatske ozljede koja se očituje kao kratak gubitak svijesti i ponekad pamćenja nakon ozljede glave, ali ne dolazi do anatomskog oštećenja mozga. Potres mozga uzrokuje privremeni gubitak funkcija mozga, ali ne uzrokuje vidljivo oštećenje tkiva što je prisutno kod ostalih traumatskih ozljeda mozga. Nagnječenje mozga ili kontuzija mozga teška je kraniocerebralna ozljeda. Oštećenja moždanog parenhima nalaze se kortikalno i subkortikalno i praćena su edemom, nekrozom i ekstravazacijom krvi. Traumatska intrakranijalna krvarenja predstavlja krvarenje 2 unutar lubanjske jame uzrokovano djelovanjem sila. Najčešći uzroci su prometne nesreće, povreda na sportu ili radu. Možemo ga podijeliti prema nastanku hematoma na arterijsko, vensko i kapilarno. Prema lokalizaciji krvarenja dijelimo ih na epiduralno, subduralno, subarahnoiedalno, intracerebralno i intraventrikularno. Ozljede kralježnice i leđne moždine postale su, razvojem prometa, industrije i ubrzanog načina života čest uzrok invalidnosti, naročito među muškarcima mlađe životne dobi. Ozljede kralježnice moguće je klasificirati na više načina. Ozljede kralješnice podijeljene su u jednostavne frakture, kompresijske frakture, specijalne vratne frakture, dislokacije i subluksacije. Sestrinska skrb kod ovakvih bolesnika često započinje i na samom mjestu prometnih nesreća. Kako kod ovakvih bolesnika često dolazi do operacijskoga zahvata, onda zdravstvenu njegu bolesnika možemo podijeliti na prijeoperacijsku skrb, operacijsku skrb te postoperacijsku skrb uz rehabilitaciju. Zdravstvena njega bolesnika s neurotraumom je specifična zbog stupnja fizioloških, psihosocijalnih promjena i disfunkcije živčanog sustava. U neurološki deficit je obično uključen neki aspekt intelektualnih procesa, osjetila opažanja, autonomne i motorne aktivnosti, komunikacijskog sustava. Pružanje skrbi za takve bolesnike zahtijeva temeljita znanja i vještine specifične za neurokirurgiju. Cilj skrbi za neurokirurškog bolesnika je pružanje kvalitetne zdravstvene njege koja je usmjerena na pomaganje bolesniku da se vrati u svakodnevicu kao produktivan i neovisan pojedinac što je više moguće.