Epilepsija se definira kao poremećaj mozga koji karakterizira trajna predispozicija za stvaranje epileptičnih napadaja i neurobiološke, kognitivne, psihološke i socijalne posljedice ovog stanja. Napad je abnormalno, neregulirano električno pražnjenje koje se javlja unutar kortikalne sive tvari mozga i privremeno prekida normalnu funkciju mozga; napadaj tipično uzrokuje promijenjenu svijest, abnormalne senzacije, žarišna nehotična kretanja ili konvulzije (rašireno nasilno nehotično stezanje voljnih mišića). Uloga medicinske sestre je vrlo bitna budući da provodi najviše vremena uz dijete. Njena zadaća je provjeravanje redovitosti uzimanja antiepileptika i to neovisno o učestalosti napada. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti prema djeci s obzirom na to da pojava epilepsije u ranoj dječjoj dobi može imati utjecaj na kasniji mentalni razvoj djeteta. Potrebno je također uočiti i nakon napadaja evidentirati u sestrinskoj dokumentaciji je li napadaj promatran od samog početka, opis okolnosti prije napadaja, kako je napad počeo i kako se razvijao, vrste kretnji koje su bile prisutne, veličinu zjenica i jesu li oči bile otvorene, pojava neke druge motorne aktivnosti, inkontinencija urina i/ili fecesa, nesvjestica ako je prisutna i duljina njezina trajanja, vremensko trajanje nemogućnosti govora poslije napadaja te duljina sna poslije napadaja. U završnome radu detaljno je opisana bolest epilepsija, njena dijagnostika i liječenje, poglavito liječenje epilepsije uvođenjem ketogene dijete. Naglašena je uloga medicinske sestre kroz suradnju s roditeljima djece oboljele od epilepsije. Naglasak je stavljen i na stigmatizaciju djece s epilepsijom te na važnost socijalizacije i uključivanja djece u društvo kao aktivne sudionike.