Tumori žlijezda slinovnica iznimno su rijetke novotvorine i čine 3- 6% svih tumora glave i vrata. Incidencija tumora žlijezda slinovnica kreće se od 1 do 6,5 na 100 000 ljudi godišnje. Zloćudni tumori žlijezda slinovnica čine nešto više od 0,5% svih zloćudnih tumora i oko 3- 5% zloćudnih tumora glave i vrata. Najčešće se pojavljuju u dobi između 50 i 70 godina. Kod djece su tumori žlijezda slinovnica iznimno rijetki, a ukoliko se i pojave, najčešći je mukoepidermalni karcinom niskog stupnja malignosti. Maligni tumori uključuju 15- 32% tumora parotidne žlijezde, 41- 45% tumora submandibularne žlijezde, 70- 90% sublingvalne žlijezde i 50% tumora malih žlijezda slinovnica. Etiološki čimbenici za nastanak tumora žlijezda slinovnica nisu u potpunosti razjašnjeni i ne mogu se povezati sa životnim navikama kao što su pušenje i alkoholizam. Izloženost ionizirajućem zračenju, vodoinstalateri, radnici koji su profesionalno izloženi azbestu i spojevima nikla te radnici u proizvodnji gumenih proizvoda i drvnoj industriji navode se kao mogući etiološki čimbenici u nastanku tumora žlijezda slinovnica. Tumori žlijezda slinovnica dijele se na dobroćudne i zloćudne tumore. Najčešći dobroćudni tumor žlijezda slinovnica jest pleomorfniadenom ili tzv. tumor mikstus koji čini 50% svih tumora žlijezda slinovnica i više od 70% tumora parotidne žlijezde. Drugi najveći dobroćudni tumor jest Warthinov tumor i čini 15- 20% tumora slinovnica. Učestalost zloćudnih tumora ovisi o lokalizaciji, od čega 20- 25% čine tumori parotidne žlijezde, 35- 40% tumori submandibularne žlijezde i više od 90% tumori sublingvalne žlijezde. Klinička slika ovisi o lokalizaciji i patohistološkom tipu tumora. Dobroćudni tumor žlijezda slinovnica prezentira se kao asimptomatski čvor koji najčešće mjesecima ili godinama sporo raste, te ga pacijent u većini slučajeva sam primijeti ili napipa. Simptomi i znakovi koji moraju pobuditi sumnju na malignost jest pojava bola, brzo rastući čvor, fiksirani čvor, utrnulost uške i kože lica, uvećani ipsilateralni limfni čvorovi, motorička disfunkcija facijalnog živca, ulceracija i induracija kože. Liječenje tumora žlijezda slinovnica uvjetovano je kirurškim putem, a najčešća kirurška komplikacija jest pareza ličnog živca koja najčešće potpuno regredira kroz 6 mjeseci nakon operacije. Preoperativna zdravstvena njega bolesnika s tumorima žlijezda slinovnica je usmjerena na pripremu bolesnika za nadolazeći kirurški zahvat. Pravilnim se pristupom te preoperativnom pripremom umanjuje niz intraoperacijskih i postoperacijskih komplikacija. Medicinska sestra svojim znanjem i vještinama igra veliku ulogu u preoperativnoj i postoperativnoj fazi liječenja. Ona svakom bolesniku pristupa individualno, s ciljem pružanja adekvatne zdravstvene njege za što bržim ozdravljenjem i skraćivanjem vremena hospitalizacije.