Ljudski mozak predstavlja jedan od najfascinantnijih dijelova našeg tijela. Mozak je dio središnjeg živčanog sustava, a njegova temeljna građevna jedinica je neuron. Mozak upravlja i kontrolira rad cjelokupnog organizma pa ozljede mozga ostavljaju trajne posljedice na funkciju ne samo živčanog sustava nego i drugih organa i organskih sustava u tijelu. Traumatska ozljeda mozga može nastati zbog padova, nasilja, rekreacijskih ozljeda, te su one jedan od vodećih uzroka smrti i invaliditeta kod osoba suvremenog svijeta. Traumatske ozljede mozga dijelimo na primarne i sekundarne. Klasificiramo ih kao blage, umjereno teške i teške, a za klasifikaciju se najčešće koristi Glazgovska ljestvica kome. Za ispravnu procjenu stanja i postavljanja dijagnoze traumatske ozljede mozga koriste se različite slikovne tehnike kao što su CT i MR te u procjeni stanja i ishoda nakon ozljede koriste se biokemijski biljezi od kojih je protein S100B najviše proučavan kao biljeg traumatske ozljede mozga. Biokemijski bijezi daju informacije o patologiji i tijeku bolesti te odgovoru na terapiju. Grupa S100 proteina su kiseli proteini koji su dio EF-hand obitelji Ca-vezujućih proteina, a protein S100B u središnjem živčanom sustavu je po svojoj građi homodimer ili heterodimer. Nalazi se u većim količinama u astrocitima i ostalim glija stanicama središnjeg živčanog sustava, a izlučuje se 100% putem bubrega. Ovisno o koncentraciji, S100B može imati neurotrofičko (niska koncentracija) ili toksično (povišena koncentacija) djelovanje na mozak. Nakon razaranja astrocita i oslobađanja S100B, povećane koncentracije možemo pronaći prvo u likvoru, a zatim i u krvi. Poluživot S100B je kratak, a u pacijenata sa traumatskom ozljedom mozga on iznosi od 60 do 120 minuta. Zlatni standard za određivanje S100B je imunoenzimska metoda. S100B se najčešće određuje iz seruma, ali se također može odrediti i iz likvora i urina.