Abstract | Ozljeda mišića stražnje lože natkoljenica je jedna od najčešćih ozljeda koja se dešava u sportu i prilikom izvođenja različitih aktivnosti. Ozljeda najčešće nastaje zbog prenaprezanja samog mišića, nedovoljne mišićne elastičnosti ili prijašnje ozljede. Ozljeda se može podijeliti u tri stupnja. Prvi stupanj je samo istegnuće mišićnih vlakana, drugi stupanj je djelomično pucanje mišićnih vlakana, a treći stupanj je potpuna ruptura mišića, odnosno nastaje avulzija mišića. Najčešći simptomi po kojima se prepoznaje ozljeda mišića stražnje lože natkoljenice su iznenadna i oštra bol, osjećaj „iskakanja“ mišića prilikom aktivnosti, osjećaj nježnosti mišića, oticanje i modrice u prvih nekoliko dana, djelomična ili potpuna slabost u nozi, te nemogućnost prebacivanja težine na ozlijeđenu nogu. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničkih testova. U liječenju važnu ulogu ima fizioterapijski proces koji započinje fizioterapijskom procjenom. Uz anamnezu, koriste se i klinički testovi i mjerenja koja sadrže vizualnu analognu skalu (VAS), mjere opsega pokreta, manualni mišićni test te specifične upitnike za mjerenje funkcionalnih sposobnosti. Poslije obavljene procjene slijedi fizioterapijska intervencija koja se provodi na temelju postavljenih ciljeva. Ona se sastoji od terapijskih vježbi za povećanje opsega pokreta, povećanje mišićne snage, povećanje mišićne izdržljivosti, vježbi istezanja, statičkih vježbi, vježbe za popriocepciju. Uz vježbe provodi se i elektrostimulacija TENS I EMS, hidroterapija, rice metoda, kinesio taping i masaža. Jedna od važnijih stvari je educirati pacijenta o prevenciji rizičnim faktorima nastanka ozljede. |