Pojava zloćudne bolesti u većine ljudi aktivira brojne i snažne emocije, psihičku uznemirenost i emocionalne teškoće te svaki pacijent proživljava duboki psihološki distres koji obilježavaju i brojna pitanja i nedoumice. Svaki je pacijent osoba za sebe koja se na razne načine suočava s dijagnozom. Dijagnozu maligne bolesti svaki pacijent individualno iskazuje kroz svoje emocije te stoga svakoj osobi treba pristupiti kao jedinstvenom biću. Osim fizičke pomoći, onkološkom je bolesniku izuzetno bitna i psihološka podrška. Značajna zadaća medicinske sestre očituje se i proizlazi iz osnovnih obilježja struke. Medicinske sestre zbrinjavaju pacijenta 24 sata dnevno, te su osposobljene za holistički pristup i orijentirane na svakodnevne ljudske potrebe. U psihološkoj podršci, onkološkom je pacijentu važan osjećaj olakšavanja samog procesa suočavanja s bolešću. Bitno je da se nastoji potaknuti oboljelu osobu na život unatoč bolesti. Maligna bolest ne zahvaća samo pacijenta već "ulazi" u cijelu obitelj, među prijatelje i zajednicu. Psihološkom pomoći nastoji se ponovno uspostaviti osjećaj kontrole i to generalno nad svojim životom, bolešću i njezinim liječenjem. Stres se nastoji smanjiti na najmanju moguću mjeru uzimajući u obzir sve okolnosti koje ga uzrokuju kao i osiguravanjem odnosa koji podrazumijeva brigu i podršku. Uloga je medicinske sestre točno i pravodobno prepoznavanje potrebe za psihološkom podrškom kao i adekvatno i pravovremeno pružanje iste.