Transplantacija srca danas se smatra zlatnim standardom u liječenju terminalne faze zatajenja srca. Sastoji se od eksplantacije donorskog srca, transporta srca, vađenja srca primatelja i implantacije novog srca u primatelja. Indicirana je u bolesnika kod kojih se pomoću farmakoloških i ostalih metoda liječenja ne postiže željena regulacija zdravstvenog stanja bolesnika. I donor i primatelj moraju zadovoljiti određene kriterije kako bi transplantacija bila uspješna i ne bi izazvala dodatno pogoršanje zdravstvenog stanja bolesnika. U slučaju da bolesnik (primatelj) ima apsolutne kontraindikacije za transplantaciju srca, ugrađuje mu se uređaj za mehaničku potporu srcu (VAD) koji se sve češće koristi i pokazuje preživljenje osoba i nakon višegodišnjeg korištenja. Obzirom na težinu bolesti, bolesnicima s terminalnim zatajenjem srca kvaliteta života znatno je narušena u svim aspektima života. Stupanj samostalnosti i mogućnosti obavljanja svakodnevnih fizičkih aktivnosti se smanjuje, smanjeno je i podnošenje napora, bolesnici osjećaju psihičke posljedice, sve se više oslanjaju na pomoć bližnjih, a radno sposobni bolesnici s vremenom postaju nesposobni te postaje prisutan strah i za financijskim mogućnostima. Osobe se na transplantacijskoj listi nalaze i mjesecima, čekajući odgovarajuće srce i u tome periodu im je nužna i zdravstvena, ali psihološka pomoć. Istraživanja prikazana u radu pokazuju da je kvaliteta života nakon transplantacije srca zadovoljavajuća. Bolesnici se vraćaju obavljanju svakodnevnih aktivnosti, s manjim stupnjem psihičke opterećenosti, boljim socijalnim funkcioniranjem, a neki se vraćaju i u radne odnose. Medicinske sestre i tehničari imaju značajnu ulogu u skrbi za takve bolesnike od samog početka, odnosno postavljanja dijagnoze i indikacije za transplantaciju srca. Skrbe za njih i prije i nakon transplantacije te uočavaju promjene u razini kvalitete života. Sestre i tehničari koji rade s bolesnicima koji čekaju i onima koji su podvrgnuti transplantaciji srca moraju bit dobro educirani, pratiti novitete u transplantacijskoj medicini i skrbi za takve bolesnike, imati strpljenja i pokazati empatiju, pružiti podršku i znati i moći educirati bolesnika i njegove članove obitelji o bolesti, tijeku bolesti, terapiji i načinu života.