Uslijed povećanja bolesti srčano- ţilnog sustava i sve češće invazivne obrade pacijenata, narušeni su i vitalni znakovi istih što zahtjeva brzo reagiranje zdravstvenog osoblja te nerijetko i pristupanje postupku oţivljavanja. Hitna medicinska pomoć bitna je sastavnica u uspješnom liječenju akutnih bolesti i ozljeda čovjeka. Skupa s hitnom dijagnostikom, kirurškim ili konzervativnim liječenjem te rehabilitacijom, osigurava čovjeku uspješan povratak svome domu te radnim i drugim obavezama. Kardiovaskularne bolesti čelni su uzročnici smrtnosti u svijetu, a prognoze su da će za nešto manje od 10 godina taj broj porasti za gotovo 6 milijuna. U Europi na godišnjoj razini od kardiovaskularnih bolesti umre oko 4 milijuna ljudi, odnosno 45% svih umrlih. U našoj zemlji su takoĎer preteća smrtnosti, a od njih je 2016. godine umrlo 23.000 ljudi.Kako bi osobi koja je imala srčani zastoj što efikasnije pomogli i povećali joj priliku za preţivljavanje ključno je poznavati postupke oţivljavanja. U hitnoj medicinskoj pomoći postoje protokoli koji jasno upućuju na korake koje treba provoditi. Svaki član tima mora znati što u kojoj situaciji treba raditi, bilo da je riječ o bolničkim ili izvanbolničkim uvjetima, a sve u svrhu uspješno provedene intervencije i spašavanja čovjekovog ţivota na posljetku. Dobra komunikacija je u reanimacijskom timu izuzetno bitna i preduvjet je za uspješan daljnji tijek liječenja vitalno ugroţenog pacijenta.U zdravstvenom timu se zajednički cilj postiţe samo uzajamnim nadopunjavanjem znanja, kompetencija i dijeljenjem iskustava te mišljenja svih sudionika tima. Svi zdravstveni djelatnici bi trebali znati započeti reanimaciju. Reanimaciju treba započeti osoba koja se naĎe uz pacijenta jer svaka minuta odgode smanjuje uspješan ishod reanimacije za 10-20%.Ipak, visoka kvaliteta provedbe reanimacije je ono što je neophodno za uspješnost iste. Medicinske sestre i tehničari imaju značajnu ulogu u tijeku same reanimacije zajedno u timu s liječnicima, anesteziolozima i drugim zdravstvenim djelatnicima. Zbog koncepta posla koji se zasniva na timskom radu nuţno je stalno učenje i usavršavanje vještina iz područja reanimacijskih tehnika kako bi se svaka medicinska sestra mogla osjećati kao vaţan dio tima koji sudjeluje u brizi za takve pacijente. Medicinska sestra takoĎer je i aktivan član zajednice koja svojim radom i zalaganjem moţe doprinjeti podizanju svijesti o značaju ranog započinjanja kardiopulmonalne reanimacije, o tome da se ona provede onda kada treba, te da se provede kvalitetno.