Moždani udar je treći vodeći uzrok smrti nakon bolesti srca i raka u zapadnom svijetu i to utječe na 700 000 osoba godišnje. Osim toga, moždani udar dovodi do morbiditeta i istaknutog invaliditeta u 15%–30% preživjelih i 20% bolesnika zahtijevat će rehabilitacijske postupke. Moždani udar čini značajnu kvotu proračuna za zdravstvenu skrb i uzrokuje prekomjerne troškove zdravstvene skrbi. Smrtnost tijekom bolničkog prijema je 15% i do 20%-25% tijekom sljedećih 30 dana. Iako se 50%-70% bolesnika oporavlja od neuroloških disfunkcija, 15%-30% žrtava moždanog udara pati od trajnog invaliditeta. 20% posto moždanih udara su hemoragijski, a 80% čine ishemijski. Kvaliteta života je u središtu rehabilitacije bolesnika nakon moždanog udara, pri čemu su optimiziranje funkcija i prilagodba svakodnevnom životu uobičajeni osnovni ciljevi. Iako specifične potrebe za rehabilitacijom ovise o specifičnom stanju pacijenta s moždanim udarom, timski pristup može se uspješno koristiti za većinu ljudi. Rehabilitacijski tim može uključivati fizioterapeute, logopede, rehabilitacijske medicinske sestre i psihologe. Članovi obitelji također mogu biti dio tima za oporavak nakon moždanog udara. Međutim, još važnije od tima je stav pacijenta s moždanim udarom. Pozitivan stav od vitalnog je značaja za uspješnu rehabilitaciju, a tim stručnjaka može raditi zajedno kako bi pomogao pacijentu da održi optimističan izgled za što bolju kvalitetu života nakon moždanog udara.