Palijativna skrb odnosi se na pristup kojim se pomaže bolesnicima i njihovim obiteljima koji su suočeni s problemima bolesnika koji boluje od smrtonosne bolesti. Nastoji se poboljšati kvaliteta života sve do njegova kraja, olakšavanjem tegoba bolesti što uključuje i psihološku pomoć kao i edukacijsku i savjetodavnu. Palijativna skrb pruža se svim dobnim skupinama i obuhvaća različite dijagnoze koje drastično narušavaju kvalitetu života pojedinca i skraćuju životni vijek. Pružanje palijativne skrbi odvija se na svim razinama i modelima kroz specijalističke i nespecijalističke ustanove, a bazira se na holističkom pristupu. Fizioterapija u palijativnoj medicini ima za cilj poboljšati i/ili održati samostalnost i funkcionalnost bolesnika u svakodnevnim aktivnostima. Korištenjem različitih fizioterapijskih metoda nastoje se smanjiti ili olakšati tegobe bolesti te spriječiti nastanak novih simptoma i progresija bolesti. Učinak fizioterapije očituje se u smanjenju boli, umora, slabosti, poboljšanju snage, izdržljivosti, fleksibilnosti, koordinacije, balansa i disanja kao i psihološki učinak terapijskih vježbi na bolesnika. Cilj fizioterapije u palijativnoj skrbi je održati ili poboljšati funkcionalnost kako bi bolesnik što duže ostao samostalan u svakodnevnom životu. Ovisno o dijagnozi teške bolesti postavlja se, zajedno s bolesnikom plan fizioterapije. U samom fokusu je bolesnik, vodi se briga o njegovim željama i potrebama kako bi mu se ublažili simptomi teške bolesti. Bolesnik u palijativnoj medicini ima vrlo različite simptome i poteškoće pri čemu je potrebno uključivanje više stručnjaka iz različitih područja kako bi skrb za bolesnika bila što bolja. Znanja i spoznaje prelaze mogućnosti jednog stručnjaka zbog toga je u palijativi izrazito bitan timski rad, međusobna komunikacija, dijeljenje znanja i suradnja. Komunikacija kako između članova tima tako i između bolesnika i zdravstvenog djelatnika izrazito je važna zbog osjetljivosti situacije. Dobra komunikacija ima učinak na psihičko stanje, a samim time i fizičko stanje bolesnika. U ovom radu govori se o važnosti palijativne medicine i fizioterapijskih procesa u brizi i skrbi za bolesnika kao i njegove obitelji. Govori se o razvoj palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj u usporedbi s Europom i svijetom te o mogućnostima napretka, kao i o modelima organizacije, korisnicima, članovima tima i važnosti uloge fizioterapeuta u palijativnoj skrbi.