Mentalno zdravlje podrazumijeva cjelovito fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsutnost bolesti i nemoći. Ono omogućuje pojedincu ostvariti vlastite potencijale, doprinijeti zajednici u kojoj živi te se adekvatno suočiti sa svakodnevnim stresnim situacijama. Manjak pozornosti na mentalno zdravlje djece za posljedicu može imati doživotne posljedice. Mentalni poremećaji kod djece su brojni i u sve većem porastu. Rano prepoznavanje poremećaja mentalnog zdravlja kod djece pomaže u bržem uključivanju djece u programe liječenja i ublažava gubitke kvalitete života djece s mentalnim poremećajima. Čimbenici rizika za nastanak mentalnog poremećaja mogu biti psihički poremećaj roditelja, konflikti između roditelja, stroga disciplina, nedovoljna ili pretjerana uključenost roditelja u odgoj, stresni događaji tijekom djetinjstva i/ili zanemarivanje djeteta od strane bližnjih. Obuhvaćaju pojavu depresije, anksioznih poremećaja, poremećaja autističnog spektra, poremećaja pažnje i druge, a prema zadnjim istraživanjima, 10 do 20% djece ima neku vrstu mentalnog poremećaja. Uzimajući to u obzir, važna je edukacija djece kao i roditelja, a programi prevencije trebaju osigurati holistički pristup. Važno je ostvariti komunikaciju s djetetom i njegovim roditeljima te ih poticati na liječenje. Djeca predškolske i rane školske dobi obično bolest ne razumiju dovoljno i na nju gledaju kao odgovor na njihovo loše ponašanje, a hospitalizaciju i liječenje obično gledaju kao kaznu. Psihoterapija je psihološka metoda liječenja u kojoj sudjeluju psihoterapeut i dijete, s ili bez roditelja. Najvažnije je stvoriti odnos povjerenja kako bi terapija imala učinka. Medicinske sestre imaju važne uloge; promovirati zdravlje, prevenirati bolesti, vraćati zdravlje i olakšavati patnje. Sestrinska skrb ne smije imati ograničenja u odnosu na nacionalnost djeteta, boju kože, religiju, spol, dob ili bilo koju drugu podjelu.