Najveći uzrok prevelikog broja slučajeva karcinoma pluća jest pušenje. 2008. godine u svijetu je dijagnosticiran karcinom pluća u 1,61 milijuna ljudi što je te godine činilo 12,7% svih novodijagnosticiranih zloćudnih tumora. Ovisno o kliničkoj prezentaciji, terapijskom pristupu te prognozi, osnovna je podjela karcinoma pluća na karcinom pluća nemalih stanica te na karcinom pluća malih stanica. Kao početni simptom u ranom stadiju bolesti svakako treba navesti kašalj koji se pojavljuje u 75% slučajeva, ali i iskašljavanje. Daljnjim širenjem karcinom pluća može izazvati razne smetnje poput Pancoastovog sindroma, promuklosti, hipoksije te disfagije. U dijagnostici tumora pluća mogu sudjelovati razne pretrage poput: rendgenske snimke pluća, kompjuterizirane tomografije (engl. Computed Tomography, CT), višeslojno kompjuterizirane tomografije (engl. Multi-Slice Computed Tomography, MSCT), magnetske rezonancije (engl. Magnetic Resonance Imaging, MR), pozitronske emisijske tomografije (engl. Positron Emission Tomography, PET) te scintigrafije. Liječnik potom potvrđuje dijagnozu patohistološkom potvrdom koju dobijemo radeći pretrage poput citološkog pregleda iskašljaja, biopsije iglom, bronhoskopije ili torakocenteze. Nakon potvrde dijagnoze prelazi se na terapiju bolesnika. Terapija ovisi o vrsti karcinoma, dobi bolesnika, stadiju bolesti, ali i bolesnikovom općem stanju. Ukoliko bolesnik ima karcinom nemalih stanica, stadij bolesti se određuje prema TNM klasifikaciji. Kod bolesnika s karcinomom pluća malih stanica, bolest je podjeljena na ograničenu i proširenu bolest. Kirurško liječenje je najuspješnije kada se radi o ranijim stadijma bolesti. Kemoterapija ima široku primjenu u liječenju karcinoma pluća malih stanica gdje povećava prosječno preživljenje za čak 5 puta. Kemoterapija u kombinaciji sa radioterapijom ima značajan učinak u liječenju ograničene bolesti, ali i palijativni učinak u bolesnika s kasnijim stadijma bolesti. Kao treća opcija liječenja ističe se ciljana terapija koja naspram kemoterapije ima veću preciznost na tumor. Metoda koja se svakako ističe preciznošću je radioterapija. Sve veći napredak tehnologije rezultirao je linearnim akceleratorima sa sve boljim tehnikama radioterapije poput: 3D konformalne radioterapije (engl. 3D conformal radiation therapy), radioterapije promjenjivog intenziteta (engl. Intesity Modulated Radiaton Therapy, IMRT), volumetrijski modulirane lučne terapije (engl. Volumetric Modulated Arc Therapy, VMAT), radioterapije vođene prikazima (engl. Image Guided Radiaton Therapy, IGRT) te stereotaksijske radioterapije (eng. Stereotactic Body Radiaton Therapy, SBRT) Uporabom navedenih tehnika maksimalno se pošteđuje okolno zdravo tkivo. Pri postavljanju dijagnoze karcinoma nemalih stanica 50-60% bolesnika je u IV. stadiju, a u bolesnika s karcinomom pluća malih stanica čak 70% ima proširenu bolest. To ukazuje na vrlo brz razvoj bolesti koji rezultira lošom prognozom zbog čega je radi prevencije potrebno što više ljudima ukazivati na štetnost pušenja. Zbog ovakve opasne bolesti važna je dobra komunikacija i suradnja između medicinskog tima u kojem se nalazi i radiološki tehnolog.