Trudnoća i porođaj su jedni od najvažnijih događaja u životu svake žene. Normalna trudnoća traje 280 dana, tj. 40 tjedana. Svaki porođaj, neovisno o porođajnoj masi ploda, koji uslijedi između 24. i navršenog 37. tjedna trudnoće, jest prijevremeni. Granica od 24 tjedna postavljena je jer drži da s 24 tjedna trudnoće u razvijenim zemljama postoji velika mogućnost preživljavanja ploda – ako dođe do prijevremenog porođaja. Već kad se navrše 22 tjedna, odnosno kad je težina porođenog djeteta veća od 500 grama, to se drži porođajem. Nažalost, prijevremeni porođaj sa sobom nosi i opasnosti trajnog oštećenja ploda i ta je opasnost zaista velika. Do trajnih oštećenja, obično mozga, može doći u porođaju zbog slabije opskrbljenosti kisikom, ali i zbog mehaničkih oštećenja. Problemi vezani uz zdravlje ploda mogu proizići i iz lijekova koji se upotrebljavaju za sprečavanje i liječenje prijevremenog porođaja. Mogućnost preživljavanja nedonoščadi najviše ovisi o mogućnosti izmjene plinova u plućima. Za preživljavanje nedonoščadi i za smanjenje njihova morbiditeta, uz održavanje respiracijske funkcije, od presudne je važnosti adekvatna prehrana, što nije lako osigurati imajući na umu nezrelost crijeva i bubrega, a veće potrebe za kalorijama. Na ishod liječenja nedonoščadi, utječe fizičko okruženje. Stresno okruženje za sve pa i za samu nedonoščad su jedinice za intenzivno liječenje novorođenčadi. Fizioterapeut ima značajnu ulogu u jedinici intenzivnog liječenja nedonoščeta, utječe na funkcionalnu stabilnost djeteta te prevenira progresiju stanja i bolesti u odrasloj dobi. Respiratornu fizioterapiju, baby handling, senzoričku stimulaciju provodi fizioterapeut, također educira roditelje i članove obitelji vezano za postupanje s djetetom. Fizioterapeut u jedinici intenzivnog liječenja nedonoščeta procjenjuje nedonošče te koristi određene fizioterapeutske testove za procjenu prijevremeno rođene djece. Prerano odvajanje od majke i medicinski pregledi otežavaju život nedonoščadi. Uključivanje roditelja u liječenje i donošenje nekih odluka o liječenju ima na njih uglavnom pozitivan psihološki učinak i pomaže im da doznaju više o bolesti i potrebama svojeg djeteta, a pruža im i prigodu da postave pitanja koja ih opterećuju te lakše prihvate odgovornost roditeljske uloge koja ih čeka. Pripreme za otpust djeteta trebaju uključiti i planiranje kontrolnih pregleda.