Predmet istraživanja je primjena i učinkovitost preimplantacijske dijagnostike u svrhu umjetnog začeća i rođenja zdravog djeteta. Zbog velikog svjetskog demografskog problema u vidu neplodnosti, parovi se sve više odlučuju za jednu od metoda potpomognute oplodnje, koje variraju u odnosu na regiju svijeta i želje parova. Svakodnevnim napretkom tehnologije i dijagnostičkih metoda, sve se više djece rađa primjenjujući potpomognutu oplodnju. Glavni cilj rada je kroz analizu preimplantacijske dijagnostike, kao jedne od metoda potpomognute oplodnje, istražiti učinkovitost metode te opravdanost njenog korištenja u odnosu na ostale metode potpomognute oplodnje. Komparativnom analizom različitih pokazatelja i indikacija utvrdit će se veća učinkovitost rađanja zdravog djeteta u primjeni preimplantacijske dijagnostike. Temeljem osnovnih obilježja preimplantacijske dijagnostike, dat će se procjena učinkovitosti svake pojedine metode. Također, analizirat će se i uspješnost njene primjene kod parova koji nose veoma visoki rizik na određenu genetsku bolest. Analizom zametka prije embriotransfera se utvrđuje rizik od nasljednih bolesti, čime se nezdravi embriji eliminiraju, pa se onemogućava prijenos ozbiljnog genetskog oštećenja u djeteta i ujedno izbjegava potencijalna odluka o prekidu trudnoće zbog istog. Gledajući etički aspekt i primjenu preimplantacijske dijagnostike dat će se bolji uvid u opravdanost njenog korištenja te će se podvući granica što je moralno i opravdano, a što nije.