Štitnjača je organ endokrinog sustava smješten neposredno ispred grkljana. Najveća je endokrina žlijezda mase 18 do 60 g kod odrasle osobe. Svojim oblikom podsjeća na slovo H ili na leptira. Luči dva glavna hormona – tiroksin (T4) koji čini 93 % ukupne količine metabolički aktivnih hormona štitnjače i trijodtironin (T3) koji čini svega 7%. Štitnjača je građena od mnogo zatvorenih folikula. Folikuli su ispunjeni izlučenom tvari-koloidom. Kako bi se stvarale dostatne količine tiroksina potrebno je hranom u obliku jodida unositi otprilike 50 mg joda. Stanice štitnjače su žljezdane stanice koje izlučuju bjelančevine. Glavnina se tireoglobulina ne otpušta u krv, već se tiroksin i trijodtironin najprije moraju odcijepiti od tireoglobulinske molekule, a zatim se otpuštaju kao slobodni hormoni. Uloga hormona štitnjače je aktivacija receptora u jezgri, povećanju staničnog metabolizma, djelovanju na rast te na specifične tjelesne funkcije. Na metaboličku aktivnost djeluje na način da utječe na mitohondrije i na povećanje aktivnog prijenosa iona. Na rast i specifične tjelesne funkcije djeluje putem metabolizma ugljikohidrata, masti, potrebe za vitaminima, povećanjem srčane frekvencije i snage srčane kontrakcije, pojačanim disanjem i djelovanjem na arterijski krvni tlak, podražajem središnjeg živčanog sustava i intenzitetom bazalnog metabolizma. Rad štitnjače regulira hipofiza, žlijezda koja je smještena na bazi mozga a izlučuje brojne hormone kojima regulira rad drugih endokrinih žlijezda u tijelu. Hormon kojeg stvara i izlučuje hipofiza, a potiče rad štitnjače naziva se tireotropin (TSH). Autoimune bolesti jedan su od glavnih uzroka poremećaja funkcije štitnjače. U ovom radu opisane su bolesti štitnjače i njihovo liječenje. Kao najčešći poremećaji funkcije štitne žlijezde opisane su hipertireoza i hipotireoza, te tireoiditis, guša i karcinom štitnjače. Uz primjenu lijekova za regulaciju hormona štitnjače fizioterapija zauzima važnu ulogu u održavanju zdravlja i prevenciji posljedica bolesti štitnjače.