Prve dvije godine života presudne su za djetetov intelektualni i motorički razvoj. U prve dvije godine života u djeteta se razvija senzomotorička inteligencija (sposobnost djeteta da prije pojave govora rješava neke probleme u kojima na poseban način sudjeluju percepcija i motorika ruku). Mozak se tada razvija strelovitom brzinom, a iskustva koja dijete proživljava mogu utjecati na njegov daljnji razvoj. Taj period obilježavaju značajne promjene u psihomotoričkom razvoju. Promjene (tjelesne, kognitivne, socijalne, emocionalne) koje se događaju tijekom životnog vijeka pojedinca proučava i istražuje razvojna psihologija. Kod djece ne postoje oštre razlike između fizičkih i psihičkih pokazatelja razvoja. Važnu ulogu u pokretanju pojedinih organa i cijelog tijela djeteta ima motorika. Cjelokupni razvoj motorike podijeljen je u četiri razvojna područja: držanje glave, pokreti trupa, pokreti ruku, pokreti nogu. Dio senzomotorike koja se pokazuje kod djeteta koordinacijom gledanja i hvatanja predmeta iz okoline je okulomotorika. Motorički razvoj utječe na mnoge aspekte uspjeha djeteta u kognitivnom, perceptualnom i socijalnom razvoju. Razvoj motorike kod djeteta podrazumijeva njegovu sve veću sposobnost korištenja vlastitog tijela i baratanje predmetima. Na osnovi razvojnih normi motorike, okulomotorike, govora i društvenosti može se zaključiti je li razvoj određenoga ponašanja djeteta uredan ili je ubrzan i usporen. Navedene norme razvoja omogućuju stručnjacima da procjene psihički razvoj djeteta, da vrednuju ponašanje prema dobi u kojoj se javlja. Treba voditi računa da svako dijete ne napreduje jednakom brzinom u svim aspektima ponašanja. Sumnju na poremećaj razvoja upućuje situacija u kojoj dijete značajno zaostaje u razvoju u većem broju aspekata ili više područja za određenu dob. Norme u razvoju motorike, okulomotorike, govora i društvenosti mogu poslužiti zdravstvenim radnicima kao pomoć i putokaz u promatranju psihičkoga razvoja maloga djeteta u dobi od 1 do 30 mjeseci. Rano otkrivanje pravoga uzroka poremećaja, retardacija i odstupanja u psihičkom razvoju važno je za ispravan pristup sanaciji poremećaja (1). Poznavanje normi razvoja omogućuje bolje i efikasnije stimuliranje dječjeg razvoja.