Skrb za djecu s teškoćama u razvoju predstavlja velik izazov za roditelje i cjelokupnu obitelj, interdisciplinarni tim, djelatnike odgojno-obrazovnih ustanova, cjelokupno društvo. Teškoće u razvoju ograničavaju djetetov psihomotorni razvoj te je važno prepoznati djetetove potrebe i nastojati ih maksimalno zadovoljiti kroz adekvatnu zdravstvenu i socijalnu skrb. Važno je razlikovati djecu s teškoćama u razvoju od djece s posebnim potrebama te osvijestiti populaciju kako su navedene skupine različite u mnogočemu. Do teškoća u razvoju dolazi zbog oštećenja neurološkog sustava djeteta tijekom trudnoće, poroda ili kasnije u djetinjstvu/tijekom odrastanja. Skupine teškoća u razvoju dijele se na lakše i teže, a Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i obrazovanja uvedena je klasifikacija teškoća u razvoju. Rana intervencija predstavlja oblik sveobuhvatne podrške koji se pruža do djetetovog polaska u školu. Interdisciplinarni tim ima značajnu ulogu u pružanju podrške djetetu s razvojnim teškoćama tijekom rane intervencije. Cilj koji interdisciplinarni tim nastoji postići je što bolja djetetova osposobljenost i samostalnost u zdravstvenom i psihosocijalnom funkcioniranju. Najznačajniju ulogu u skrbi za dijete s teškoćama u razvoju imaju roditelji koji su kontinuirano uz dijete. Roditeljima je potrebno kontinuirano savjetovanje i edukacija kako bi što bolje prepoznali djetetove potrebe i mogućnosti, a motivacija i podrška od cijelog društva pozitivno djeluju na obiteljsku klimu. Osim obitelji i interdisciplinarnog tima, odgojno-obrazovne ustanove također imaju važnu ulogu u skrbi djeteta s razvojnim teškoćama. Inkluzija predstavlja najbolju odgojno-obrazovnu metodu gdje je prisutna najbolja povezanost djece s teškoćama u razvoju i zdrave djece. Temelj dobrog psihosocijalnog razvoja djeteta s razvojnim teškoćama predstavlja pozitivna obiteljska klima u kojoj prevladava motivacija, ohrabrivanje, podrška, adekvatna skrb i emocionalna toplina. Sestrinska skrb za djecu s teškoćama u razvoju temelji se na osiguranju individualiziranog pristupa, podrške i nastojanja postizanja osjećaja sigurnosti djeteta, podrške roditeljima u vidu edukacije i savjetovanja, empatijske komunikacije.