Uloga bubrega filtriranje je otpadnih tvari i eliminacija štetnih metabolita mokraćom. Kada bubrežna bolest dosegne uznapredovanu fazu, u organizmu se nakuplja štetna količina otpadnih tvari, visoka koncentracija elektrolita, a bubrezi gube funkciju reguliranja tekućine. Klasifikacija bubrežne bolesti omogućuje praćenje tijeka bolesti, progresiju gubitka bubrežne funkcije te adekvatno liječenje prema smjernicama za svaki stadij. Ranom dijagnozom pravovremeno se započinje s odgovarajućim liječenjem, a time sprječavanjem komplikacija i progresije komorbiditeta. Bubrežna bolest ne mora biti očita sve dok bubrežna funkcija nije značajno oštećena. Klinička slika razlikuje se ovisno o stadiju bolesti. Oštećenjem bubrežne funkcijom dolazi do retencije dušičnih spojeva u krvi, zbog čega nastaje azotemija koja se prezentira različitim simptomima. Liječenje ovisi o stadiju bolesti i uzrocima bubrežnog zatajenja. Farmakološkim i nefarmakološkim liječenjem nastoji se usporiti progresija bolesti. Nadomještanje bubrežne funkcije provodi se peritonealnom dijalizom, hemodijalizom i transplantacijom bubrega. Edukacijom bolesnika utječe se na smanjenje troškova liječenja, pravovremeno tražene liječničke pomoći, usporavanje progresije bolesti, povećava kvaliteta života te se na vrijeme utvrđuju komorbiditeti nastali iz kronične bubrežne bolesti.