Abstract | Ranom smatramo prekid anatomije i kontinuitete funkcije tkiva i/ili organa. One nastaju zbog mehaničke, termičke, kemijske, biološke, električne i raznih drugih kombiniranih djelovanja sila. Kroz vijek čovječanstva postoje mnogi spisi koje govori o skrbi rana. Među najstarijima povijesnim spisima o skrbi za rane je glinena pločica i to 2200. godina prije nove ere. Ljudska koža je najveći organ u tijelu koji štiti naš organizam od vanjskih negativnih utjecaja okoline. Sačinjena je od tri sloja i to: epidermis, dermis ili cutis i subcutis (potkožje). Osim što je bitna u opskrbi hrane svih dijelova kože, sudjeluje u kontroliranju temperature i krvnog tlaka, jer vlastitim volumenom može primiti oko 5% ukupnog volumena. Prema vremenskom načinu cijeljenja možemo razlikovati akutne rane od kroničnih. Prema načinu nastanka ih možemo dijeliti na traumatske ili atraumatske, gledajući stanje kože na inficirane i čiste rane, te na otvorene , zatvorene , probojne i potkožne. Akutnom ranom većinom smatramo zdravu ranu koja u procesu cijeljenja ima skraćen vremenski period . One bi po pravilu trebale zacijeliti do 20og dana od nastanka. Ove rane najčešće nastaju uslijed kirurških zahvata ili traumatskim djelovanjem. Pod pojmom kronična rana smatramo onu ranu koja unatoč zdravstvenim tretmanom, ne zaraščuje unutar perioda od 6-8 tjedana. Često mogu biti nastavljene na akutne rane kada dođe do nekog poremećaja u procesu cijeljenja. Kronične rane možemo podijeliti na tipične i atipične rane. Takve rane na potkoljenicama u 80% pacijenata su uzrokovane kroničnim venskim stazama, a u 5-10% su uzroci unutar arterijske cirkulacije. Postupak cijeljenja rana možemo podijeliti u tri faze, i to primarno, sekundarno i tercijarno cijeljenje. Primarno cijeljenje je kirurški tretman te zatvaranje rane u kratkom vremenskom periodu od nastanka rane. Sekundarno cijeljenje je postupak kada rana cijeli bez kirurškog zatvaranja te dolazi do spontane granulacije tkiva i kontrakcije. Tercijarno se smatra i odgođeno primarno cijeljenje te se odnosi na cijeljenje rane kada se u početnom postupku napravi samo kirurški debridman, a rana se zatvara po načinu primarnog tretiranja tek nakon nekoliko dana kada prođe period čišćenja rane. Načini tretiranja rane naveliko ovise o stanju bolesnika te samoj rani. Medicinska sestra treba biti upoznata sa svim uzrocima i kompleksnosti zdravstvenoga stanja i svim potencijalnim komplikacijama koje mogu nastati. U principu, osnovna podjela skrbi rana se može podijeliti na lokalni tretman rane i kirurško tretiranje. Kod inficiranih rana potreban je niz zdravstvenih stručnjaka u procesu za skrb pacijnta kako bi rezultati bili što efikasniji. Broj mikroorganizama u rani moguće je smanjiti kvalitetnom higijenom i preventivnim mjerama zaštite površine i okoline rane, drenažom rane, dekontaminacijom rane, čišćenjem, irigacijom, antiseptikom, debridmanom, ciljanim liječenjem infekcije, debridmanom i sistemskom primjenom antibiotika. Zdravstvena njega i rehabilitacija u kući je djelatnost na razini primarne zdravstvene zaštite, a smatrana je nastavkom njege i rehabilitacije nakon otpuštanja pacijenta iz bolnice i drugih zdravstvenih institucija. Pravo na zdravstvenu njegu u kući imaju svi bolesnici, slabo pokretni i nepokretni bolesnici, bez obzira koje su životne dobi. Medicinska sestra je dužna obavljati sve postupke zdravstvene njege s obzirom na težinu zdravstvenog stanja bolesnika. Akutne i kronične rane su problem s kojim se susreću medicinske sestre/ tehničari unutar bolničkog i izvanbolničkom sustava i u postupcima zdravstvene njege bolesnika. Zdravstvena njega bolesnika koji spadaju u rizičnu skupinu za nastanak rana ili su već razvili neki oblik rane, karakterizirana je nizom preventivnih mjera koje se provode postupcima edukacije bolesnika, motiviranjem, praćenjem, pravovremenim uočavanjem rizika i uzroka te njihovim rješavanjem na način da se provedu potrebni propisani postupci liječenja. Zbog težine liječenja i skrbi pacijenta s ranama svi zdravstveni djelatnici susreću se sa kontinuiranom potrebom edukacije. |