Abstract | Otpadni mulj je nusproizvod procesa pročišćavanja otpadnih voda. Složenog je sastava i predstavlja mješavinu organske i anorganske tvari, ali može sadržavati patogene mikroorganizme (bakterije, viruse i parazite) i teške metale u velikim količinama. Otpadni mulj čini najveći dio otpada prilikom procesa pročišćavanja voda, a količina muljeva raste porastom trenda izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV-a). Uzevši u obzir sastav i količinu otpadnog mulja, važno je pronaći rješenje kojim će se otpadni mulj obraditi i zbrinuti na održiv i siguran način. Činjenica je da su standardi za očuvanje okoliša sve rigorozniji te upućuju na povrat energije i oporabu tvari, a aktualna praksa zbrinjavanja otpada i otpadnog mulja postala je neodrživa. Nakon postupka obrade otpadnih voda mehaničkim i biološkim metodama, potrebno je obraditi dobiveni otpadni mulj. Danas postoje razni mehanički, biološki, termički i fizikalni procesi obrade otpadnog mulja. Smatra se da je postupak anaerobne stabilizacije u kombinaciji sa biorazgradivim otpadom ekološki najprihvatljiviji. Njime se dobiva vrijedan energent bioplin, a hranjive tvari ostaju očuvane i nastavljaju kružiti u prirodi korištenjem ostatka kao gnojiva. Primjena obrađenog mulja vrlo je široka, a ponajprije se očituje u poljoprivredi. Poljoprivredna oporaba mulja je najekonomičnija, a omogućava recirkulaciju organske tvari i hranjivih tvari kao što su dušik i fosfor te pridonosi kvaliteti i plodnosti tla. Među svjetski najaktualnijim metodama primjene posebno se ističe spaljivanje mulja i korištenje dobivenog pepela u mnogim granama industrije, primjerice u industriji građevinskih materijala. Proizvodne procese navedene industrije karakterizira negativni doprinos emisiji stakleničkih plinova i velika potrošnja prirodnih resursa. Budući da je beton najčešće korišten umjetni materijal, dobiveni pepeo pogodan je za njegovu proizvodnju, ali i ekološki prihvatljiviji jer može nadomjestiti cement. Mulj je prikladan u funkciji stabilizacije i obnove tla na područjima u kojima je kvaliteta tla smanjena ili je površina neupotrebljiva. To uključuje i nepoljoprivredna područja kao što su šume, pašnjaci, hortikulturne površine i okolicu javnih građevina. Nažalost, činjenica je da do danas u Hrvatskoj nije u potpunosti riješen problem obrade i zbrinjavanja nastalog mulja usprkos konstantnom povećavanju količine mulja. Adekvatno zbrinjavanje mulja problem veliki je izazov za tvrtke koje se bave pročišćavanjem otpadnih voda i komunalna poduzeća. Problem donose veliki troškovi zbrinjavanja koji iznose približno polovicu ukupnih troškova poslovanja UPOV-a. Problem je i ekološka osjetljivost postupka te nepostojanje kompletnih regulirajućih uredbi i propisa. U Hrvatskoj se mulj još uvijek najvećim dijelom odlaže na odlagalištima krutog otpada i na druge, često nedopuštene načine. Mulj je prilika za razvoj, a ne smeće. Potrebno je slijediti načela održivog gospodarenja muljem tako da se maksimalno iskoriste njegovi benefiti. |