Oštećenje perifernih živaca naziva se periferna neuropatija, a označava disfunkciju perifernih motornih, senzornih i autonomnih neurona. Oštećenja mogu biti uzrokovana fizikalnom ozljedom živca ili posljedica drugih bolesti koje utječu na neurološki sustav, kao što su autoimune bolesti. Ovisno o broju živaca zahvaćenih oštećenjem, neuropatije se dijele na mononeuropatije i polineuropatije. Stupanj oštećenja perifernih živaca ovisi o vrsti i lokalizaciji oštećenja, potpunom ili djelomičnom oštećenju te o vrsti tkiva koje je neposredno oštećeno. Fizioterapija oštećenja perifernih živaca je kompleksna, pri čemu zahtijeva upornost i kvalitetnu suradnju pacijenta i terapeuta. Ciljevi fizioterapije pacijenata s perifernim oštećenjem formiraju se individualno, prema nizu faktora, no daje se naglasak na iskorištavanje preostalih mogućnosti i funkcionalnih sposobnosti pacijenta, poboljšanje kvalitete života i osposobljavanje za aktivnosti svakodnevnog života. Fizioterapijska procjena pacijenata sa perifernim oštećenjem bazira se na subjektivnoj i objektivnoj anamnezi uz primjenu standardiziranih testova, prilagođeno vrsti perifernog oštećenja. Fizioterapijska intervencija kod perifernih oštećenja je isključivo individualna i vođena holističkim pristupom. Preporučuje se intervencija čija je učinkovitost testiranjem u kontroliranim uvjetima, dosljednim dokazima iz dobro planiranih, kontroliranih testiranja uzoraka, ili smjernicama dobivenim iz dokaza i podržanih stručnim mišljenjem. Fizioterapijska intervencija kod perifernih oštećenja bazira se na neurološkoj fizioterapiji u vidu individualnih terapijskih vježbi, PNF, Bobath i Vojta konceptu, evidence-based elektroprocedurama i pomoćnim fizikalnim metodama.