Down sindrom (DS) kronično je stanje uzrokovano kromosomskom anomalijom kojeg prate brojni zdravstveni problemi i poteškoće kao što su prirođena bolest srca, respiratorni, vidni i slušni problemi, hipotireoza, emocionalni poremećaji te poremećaji u rastu u razvoju, uz umjerene do teške intelektualne poteškoće. Down sindrom, poznat i kao trisomija 21, uzrokovan je prisustvom cijelog ili dijela treće kopije kromosoma 21, a ime je dobio po Johnu Langdonu Downu, britanskom liječniku koji je sindrom prvi put opisao 1866. godine. Starija životna dob majke i promijenjena rekombinacija su dva utvrđena faktora rizika za koja se navodi da su povezani s DS-om. Prevalencija Down sindroma u svijetu povećala se zbog porasta životnog vijeka u posljednjih nekoliko desetljeća. Karakteristična morfološka obilježja se vide odmah nakon rođenja djeteta, ali su više očita u djece starijih od 1 godine.Ne postoji lijek za Down sindrom, međutim, djeci s DS-om su potrebne rane medicinske intervencije zbog stanja koje prate ovaj sindrom i pokretanja razvojnih intervencija tijekom djetinjstva. Djeca s DS-om mogu imati koristi od logopedske terapije, fizikalne terapije i radne terapije. Kognitivno funkcioniranje često se mijenja tijekom životnog vijeka, a modelira ga nekoliko komorbidnih čimbenika poput oštećenja osjeta, epilepsije, autizma, poremećaja spavanja i drugih zdravstvenih i psihijatrijskih stanja. Djeca s Down sindromom će tijekom odrastanja zbog niza zdravstvenih poteškoća zahtijevati veći broj hospitalizacija u odnosu na djecu iz opće populacije, a skrb za takvo dijete predstavlja veliki izazov za medicinsku sestru. Osobama s Down sindromom se kontinuirano produljuje životni vijek, što dovodi do povećanih potreba za zdravstvenom skrbi i kod odraslih bolesnika. Medicinske sestre koje skrbe za djecu i odrasle s Down sindromom moraju poznavati specifičnosti vezane uz ovaj sindrom kako mogle provesti sigurnu i adekvatnu zdravstvenu skrb i odgovoriti na specifične potrebe pojedinaca s ovim sindromom. Važna uloga je i pomoći obiteljima u potrazi za savjetima u vezi s planiranja skrbi, zatim pravima za ostvarivanje invalidnosti i planovima tranzicijske skrbi nakon što završene školske sustavne podrške.