Vaskularni parkinsonizam drugi po redu najčešći oblik sekundarnog parkinsonizma, uzrokovan je cerebrovaskularnom bolešću, s patofiziologijom, promjenama na MR-u i heterogenom kliničkom slikom. Parkinsonova bolest je sporo progresivni, idiopatski, neurodegenerativni poremećaj koji se manifestira: sporošću i siromaštvom pokreta, rigiditetom, tremorom u mirovanju i posturalnim poremećajem. Dijagnoza se temelji na kliničkim obilježjima oboljelog i pozitivnog „levodopa testa“. Liječenje je simptomatsko i individualno. Liječenje ne sprječava progresiju bolesti, ali je može usporiti i utjecati na kvalitetu života oboljelih. Fizikalnom terapijom oboljelima se pomaže zadržati što veću moguću razinu aktivnosti, pokretljivosti, i neovisnosti. Fizioterapijska procjena je temelj fizioterapijskog procesa. Prvi susret sa bolesnikom bazira se na subjektivnom i objektivnom prikupljanju podataka. Subjektivni podaci o bolesniku se prikupljaju metodom strukturiranog intervjua. Objektivni podaci se prikupljaju iz anamneze trenutačnog stanja, fizioterapeutskog pregleda bolesnika, odgovarajućih standardiziranih postupaka mjerenja i testiranjima. Fizioterapeut u pregledu bolesnika koristi opservaciju i palpaciju kao metode prikupljanja podataka. Objektivnim mjerenjima detektira položaj i oblik tijela, obim pokretljivosti zglobova, spremnost na suradnju, temperaturu, postojanje i stupanj tremora. Od standardiziranih testova koriste se upitnici koji ispituju povijest bolesti i testovi za procjenu: mišićne funkcije, balansa i posture te specifični testovi za Parkinsonovu bolest. Kako bi fizioterapijski tretman imao zadovoljavajući krajnji ishod, fizioterapijska procjena/evaluacija se provodi inicijalno, u početku fizioterapijskog liječenja, a kasnije se mora provoditi sistematično i stalno kako bi se učinci fizioterapije mogli provjeravati, a plan fizioterapijske intervencije po potrebi korigirati. Prema smjernicama i preporukama fizioterapeuti trebaju biti uključeni u proces dijagnosticiranja kako bi se optimiziralo vrijeme fizioterapijske procjene i što ranije započeo fizioterapijski tretman. Fizioterapeut evidentira sve provedene postupke u fizioterapijskom kartonu za svakog pojedinog bolesnika. Plan fizioterapijske intervencije kreiran je individualno i usmjeren prema potrebama bolesnika kako bi se očuvala samostalnost dnevnih aktivnosti i kvaliteta života oboljelih bila bolja. U neurorehabilitaciji važnu ulogu ima edukacija i podrška obitelji i osoba koje njeguju bolesnika, kao i prilagodba doma i radne okoline.