Zbog sve veće učestalosti alergijskih reakcija i intolerancije na hranu sve veći broj pacijenata traži zdravstvenu skrb. Alergija na hranu je pojačani imunološki odgovor na prehrambene proteine. Gotovo svaka hrana ili dodatak hrani može izazvati alergiju, ali najčešći okidač u dojenčadi i mlađe djece su mlijeko, soja, jaja, kikiriki i pšenica, dok su to u starije djece i odraslih orasi i morska hrana. Alergeni u hrani su većinom proteini ili manji dijelovi proteina koje imunološki sustav prepozna kao neprijatelja organizmu i izaziva specifične reakcije, što rezultira karakterističnim simptomima. Iako su otkriveni mnogi rizični faktori (obiteljsku anamnezu, etnička pripadnost, spol, geografski položaj) koji su povezani s pojavom alergije na hranu još uvijek nije jasno što uzrokuje tako ubrzan rast prevalencije. Ljudi često miješaju alergijske reakcije s intolerancijama na hranu, koje za razliku od alergija nisu imunosno posredovane i uglavnom se pojavljuju radi urođenih enzimskih deficita kod ljudi. Alergija nije bolest, već naslijeđena sklonost imunološkog sustava koja preosjetljivošću reagira na određene tvari, a u kontaktu s alergenima može se i ne mora razviti alergijska bolest, što govori o povezanosti genetske predispozicije i utjecaja okoline (hrane). Alergije na hranu, kao i drugi oblici nepodnošenja hrane, spadaju među najsloženije probleme u alergologiji, zbog čega njihovo rješavanje zahtjeva puno vremena, a najvažniji podatak u anamnezi je u kojem se razdoblju od uzimanja određene hrane pojavljuju prvi simptomi alergije. Intolerancija na hranu je s druge strane nealergijska preosjetljivost na hranu koja ne uključuje imunološki sustav iako su simptomi slični onima kod alergijskih reakcija posredovanih IgE-om. Dijagnoza se postavlja na temelju osobne i obiteljske anamneze te kožnih i seroloških testova kojima se isključuju ostali uzroci. Kako bi se isključilo alergiju na hranu potrebno je učiniti obradu, najčešće kožni prick test na nutritivne alergene ili određivanje specifičnih IgE.