U današnje vrijeme, kada se razmišlja o osobama starije životne dobi, ne misli se da su i oni seksualna bića, nego da starenjem njihova seksualna aktivost naglo prestaje. Istina je da starenjem dolazi do velikih tjelesnih, psiholoških i socijalnih promjena koje vjerojatno umanjuju mogućnosti za ugodnim seksualnim životom, no potreba za bliskosti s drugom osobom u starijoj dobi ne izostaje. Naprotiv, kod ljudi te dobne skupine koja najčešće pati od usamljenosti, ona može biti još i izraženija. A to uključuje i potrebu za intimnošću i seksualnom aktivnošću. Postoji pretpostavka da osobe treće životne dobi nisu sposobni biti seksualni partneri, ne razmišljaju o seksu ili žele seksualno djelovati, što predstavlja mit. Nerazumijevanje, negativni stavovi i stereotipi okoline o seksualnom životu osoba starije životne dobi na njih djeluju obeshrabrujuće izazivajući osjećaj nelagode i srama. Tema seksualnosti, kao takva, još uvijek je „tabu“ tema i protkana je mnogim stereotipima i mitovima. Shodno tome, potrebno je osvijestiti, educirati i senzibilizirati zdravstvene djelatnike na davanje savjeta i pružanje podrške u seksualnosti osoba starije životne dobi koje je nažalost često zanemareno područje.