Intervencijska radiologija je priznata medicinska subspecijalizacija koja koristi minimalno invazivne perkutane metode kojima nastoji zamijeniti klasične operacijske zahvate. Subspecijalisti intervencijske radiologije su radiolozi s dodatnom izobrazbom o ciljanim, minimalno invazivnim zahvatima učinjenim pod kontrolom različitih metoda slikovnih prikaza (1). U samim počecima ova struka nije bila široko prihvaćena, no s vremenom su nove metode postupno davale jednake ili čak bolje rezultate od kirurških zahvata, i to uz manji rizik i cijenu. S tim se intervencijska radiologija počinje naglo širiti te mijenja dijagnostičke i terapijske postupke kod mnogih bolesti, sve do danas kada je postala metoda prvog izbora kod liječenja mnogobrojnih bolesti, posebice bolesti krvožilnog sustava te tumora. Na početku završnog rada razrađena je povijest nastanka minimalno invazivnih metoda u medicini sa svim prekretnicama razvoja. Procedure koje se koriste u intervencijskoj radiologiji rade se pod kontrolom različitih metoda oslikavanja. Te metode oslikavanja ovise o mogućnostima uređaja na kojem se izvode, no danas smo svjedoci nevjerojatno brzog napretka tehnologije, što nam omogućuje pristup sve više kvalitetnoj opremi i uređajima. Zahvaljujući širokoj dostupnosti tih uređaja, intervencijska je radiologija u mogućnosti ponuditi pacijentima sve veći broj novih tehnika i načina liječenja. Najčešće korištene metode oslikavanja u intervencijskoj radiologiji su dijaskopija, kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MR). Prostor gdje se izvode intervencije te oprema koja se koristi prilikom izvođenja opisani su u poglavlju „Prostor i uređaji za izvođenje radiološke intervencije“. O CT-u, MR-u i drugim metodama oslikavanja može se pročitati u opisivanju tehnika izvođenja različitih intervencija. Procedure koje se najčešće koriste opisane su svaka u svom potpoglavlju, a one se sve temelje na principu perkutane punkcije, odnosno uvođenja igle ili katetera bez kirurškog otvaranja organa ili tjelesnih šupljina što se još naziva i Seldingerova tehnika, što je objašnjeno u posebnom poglavlju. Intervencijska je radiologija najviše pridonijela liječenju bolesti krvožilnog sustava pa je stoga izdvojeno poglavlje o liječenju promjena na krvnim žilama pod nazivom „Intervencijska kardiologija“. Vrlo važnu ulogu u svim zahvatima imaju inženjeri medicinske radiologije, čija je uloga u intervencijskom timu opisana u ovom radu.