Kienböckova bolest, odnosno osteonekroza lunatuma, progresivna je bolest koja rezultira disfunkcijom i bolovima u zapešću. Bolest je prvi put opisana prije otprilike jednog stoljeća. Iako je postignut napredak u razumijevanju ove bolesti, etiologija je i dalje nepoznata, a samo je pretpostavka da određeni faktori doprinose njezinom nastanku. Također, radiološki nalazi i klinička slika ne podudaraju se uvijek. U liječenju, inicijalni pristup je nekirurški. No čak i u slučaju kasnije kirurške intervencije, nije u potpunosti razjašnjeno jesu li postignuti rezultati bolji naspram onih nekirurškog pristupa. Kirurško liječenje najčešće se svodi na skraćivanje radijusa, korektivnu osteotomiju radijusa i uklanjanje cijelog proksimalnog reda karpalnih kostiju. Također neke novije procedure, poput presađivanja vaskulariziranih komadića distalnog radijusa, mogu pospješiti revaskularizaciju lunatuma. No svakako, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se ustanovilo kakva vrsta intervencije je najpogodnija i najuspješnija u odnosu na tradicionalne alternative. Kienböckova bolest i dalje ostaje izazov za zdravstvene djelatnike i potrebne su daljnje spoznaje kako bi se pacijenti koji su od nje oboljeli što prije prepoznali, te kvalitetnije i uspješnije liječili. Pregledom dostupne literature rad će prikazati dostignuća novih oblika fizioterapijskih procedura u liječenju Kienböckove bolesti. Cilj rada je prikaz fizioterapijskih metoda i koncepata koji značajno doprinose uspješnosti liječenja Kienböckove bolesti.