Dekubitus je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva uslijed dugotrajnog pritiska. Rizični čimbenici za nastanak dekubitusa se dijele na unutarnje (poremećaji metabolizma i prehrane, poremećaji cirkulacije, maligne bolesti) i vanjske (nečista ili vlažna koža, sredstva za imobilizaciju, nabori na posteljnom ili osobnom rublju). Brojne bolesti utječu na razvoj dekubitusa, najčešće kardiološke i neurološke. Dekubitus se prema američkoj organizaciji NPUAP klasificira u šest stupnjeva. O stupnju dekubitusa ovisi proces cijeljenja. Cilj liječenja dekubitusa je uklanjanje čimbenika koji su utjecali na njegov razvoj. Primjenjuju se suvremene obloge koje uklanjaju eksudat, smanjuju bolnost rane, osiguraju vlažnost rane i preveniraju infekciju. Osim obloga, u liječenju se primjenjuje kirurški debridement kod uznapredovalog stupnja dekubitusa, terapija kisikom pod tlakom, rekonstrukcijski zahvati, električna stimulacija i brojni fizikalni postupci. Komplikacije dekubitusa podrazumijevaju celulitis, osteomijelitis, plinsku gangrenu i septikemiju, a kao posljedica kroničnog dekubitusa se može razviti zloćudna bolest. Najčešća komplikacija je infekcija. Medicinska sestra izrađuje plan zdravstvene njege koji je individualno prilagođen svakom bolesniku. Dekubitus je česta sestrinska dijagnoza. Formiranjem dijagnoze se omogućuje postavljanje cilja i definiranje sestrinskih intervencija. Zahvaljujući adekvatno provedenom procesu zdravstvene njege se može održati kvaliteta života i smanjiti stopa smrtnosti bolesnika s dekubitusom.