Završni rad obrađuje temu kvaliteta života bolesnika s epilepsijom. Epilepsija je jedan od najučestaliji poremećaja u neurologiji od kojeg u svijetu danas boluje oko 50 milijuna ljudi. To je poremećaj funkcije mozga obilježen napadajima koji se pojavljuju u različitim intervalima, a najčešći simptomi su: glavobolja, vrtoglavica, promjene u raspoloženju, smetenost, poremećaj svijesti. Epilepsiju je važno liječiti od samog početka postavljanja dijagnoze, a pristup svakom pacijentu treba biti individualan i holistički. Način liječenja ovisi o vrsti epilepsije. Prilikom odabira medikamentne terapije, potrebne su redovne kontrole kojima se prati učinak lijeka ili nedovoljno djelovanje pa je potrebno jednu vrstu lijeka postupno zamijeniti drugom. Ako se na vrijeme pronađe idealan antiepileptik, oko 75% bolesnika može živjeti normalno, bez napadaja. Osim što je medicinski problem, epilepsija je i socijalno društveni problem. Zbog nedovoljnog znanja o bolesti, okolina u kojoj se oboljela osoba nalazi često je puna predrasuda i neosnovanih stavova. Iz tih razloga, bolesnici s epilepsijom mogu se povući iz javnog i društvenog života, a često dolazi i do razvoja depresije. U svakodnevnom životu nailaze na prepreke prilikom zaposlenja, polaganju ispita iz vožnje, odabira zanimanja i ostalih socijalnih aktivnosti. U rješavanju tih problema sudjeluje multidisciplinaran tim u kojem je uloga medicinske sestre zdravstveno odgojna. Zadaci medicinske sestre uključuju prepoznavanje napadaja, izvođenje intervencija te praćenje pacijentova stanja prije, tijekom i poslije napadaja. Osim medicinske skrbi, medicinska sestra dužna je educirati bolesnika, njegovu obitelj i okolinu s ciljem usvajanja znanja o epilepsiji, postupcima za vrijeme napadaja te o načinu života koji će oboljeloj osobi pomoći u zadržavanju ili podizanju kvalitete života.