Miastenija gravis je autoimuna neuromuskularna bolest i najčešći primarni poremećaj neuromuskularne spojnice. To je rijetka bolest, gdje organizam stvara protutijela protiv receptora na mišićnim stanicama i tako sprječava i remeti prijenos podražaja sa živaca na mišiće. Mišići se brzo umaraju i javlja se slabost mišića. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati važnost terapijskog vježbanja kod osoba oboljelih od miastenije gravis. Fizioterapija ima značajnu ulogu u borbi protiv posljedica bolest i podizanju kvalitete života. Osobe oboljele od miastenije gravis manje su fizički aktivne i većinski nisu uključene u proces fizioterapije, niti u neki drugi vid tjelesne aktivnosti. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da većina ispitanika smatra kako planirana tjelesna aktivnost pogoršava, nema utjecaja ili nisu upoznati s učincima na zdravstveno stanje, stoga bi trebalo provoditi edukacije kako bi se osvijestila važnost fizičke aktivnosti te educirati širu javnosti kako bi se spriječile predrasude prema bolesnicima, pogotovo u radnom okruženju. Ispitanici navode kako često imaju negativne osjećaje poput lošeg raspoloženja, nervoze, tjeskobe i depresije, što apelira kako bi trebalo poticati motiviranosti za fizičke aktivnosti i uključiti psihološki aspekt pomoći. Statistički značajna razlika funkcioniranja u svakodnevnom životu, nađena je kod osoba koje su operirale timus i koje imaju problema s inkontinencijom. Ispitanici koji su operirali timus procjenjuju svoje funkcioniranje u svakodnevnom životu višim, u odnosu na ispitanike koji nisu imali operaciju, dok ispitanici koji imaju poteškoće vezane uz inkontinenciju procjenjuju svoje funkcioniranje u svakodnevnom životu nižim, što otvara prostora za poboljšanje kvalitete života kroz fizioterapijski program.