Tumori larinksa dobroćudne su i zloćudne izrasline nastale iz različitih histoloških sastavnica larinksa, a najčešće su epitelnog podrijetla. Zloćudni epitelni tumori grkljana su najčešći malignomi glave i vrata. Tumor larinksa je bolest starijih osoba i vrlo se rijetko pojavljuje prije 50. godine. Četiri puta je učestaliji u muškaraca nego u žena, oko 8-10 puta, iako je u posljednje vrijeme broj oboljelih žena u porastu. Rehabilitacija bolesnika s tumorom larinksa je specifična jer ova regija predstavlja kompleksne međuodnose strukture i funkcije. Usna šupljina nije velik prostor, ali je iznimno važna za govor, žvakanje i gutanje pa zbog toga anatomski defekti, nakon kirurškog liječenja, ostavljaju funkcionalni invaliditet. Nagrđenje lica te teškoće s govorom i hranjenjem najočitiji su problemi. S obzirom na bolesnikovu postoperativnu kvalitetu života, tumor larinksa uz tumor usne šupljine, jedan je od najtraumatiziranijih oblika tumora. Kvaliteta života bolesnika kirurzima je jednako važna kao i izlječenje bolesnika. Sestrinska skrb bazirana je na multidisciplinarnom pristupu samom bolesniku. Individualni pristup, specifične intervencije i empatija prema bolesniku oboljelom od tumora larinksa olakšava i sam bolji oporavak u poslijeoperacijskom razdoblju, ali također i u prijeoperativnoj fizičkoj i psihološkoj pripremi. Ideja tumora je zastrašujuća za većinu ljudi. Strah je pojačan mogućnošću trajnog gubitka glasa i, u nekim slučajevima, određenog stupnja unakaženosti. Medicinska sestra procjenjuje metode suočavanja bolesnika i obitelji kako bi ih učinkovito poduprla prije operacije i poslijeoperativno.