Primjena lijekova spada u kompetencije medicinske sestre. Lijekovi se razlikuju prema načinu primjene. Supkutani način primjene lijeka podrazumijeva primjenu lijeka u potkožno tkivo. Mjesta primjene supkutanih injekcija su: gornji vanjski dio nadlaktice, vanjski dio natkoljenice, lateralne strane trbuha, gornji dio leđa uz kralježnicu i gornji dio gluteusa. Lijek ili druga tekućina koja se primjenjuje supkutano se vrlo brzo apsorbira. Na ovaj način, najčešće se primjenjuju inzulin i heparin. Inzulinska terapija je neophodna u dijabetesu tipa 1. Prilikom primjene inzulina možemo koristiti klasične igle i štrcaljke, pen injektore ili je moguća primjena inzulina pomoću inzulinske pumpe. Heparin je lijek koji sprječava zgrušavanje krvi. Služi za prevenciju komplikacija duboke venske tromboze, plućne embolije, prevenciji zgrušavanja krvi pri izvantjelesnoj cirkulaciji te tijekom postupka hemodijalize. Liječnik određuje vrstu i dozu heparina, a medicinska sestra primjenjuje lijek. Hipodermokliza je primjena tekućine putem supkutane infuzije. Primjenjuje se u palijativnoj skrbi. Indicirana je za održavanje adekvatne kratkoročne hidracije kod pacijenata koji ne mogu uzimati potrebnu količinu tekućine oralnim putem; kod blago do umjereno dehidriranih te kod osoba kod kojih je postavljanje intravenske linije teško ili nepraktično. Medicinska sestra je odgovorna za pravilnu pripremu i primjenu supkutane terapije. Tijekom pripreme i primjene terapije mora poštivati pravila aseptičnog rada te cjelokupni postupak pravilno dokumentirati.