Tjelesna neaktivnost glavni je razlog za pretilost visceralnog i masnog tkiva cijelog tijela. Primarna prevencija pretilosti danas je moguća za gotovo sve sposobne osobe sposobne vježbati. Prema CDC primarna prevencija prekomjerne težine/pretilosti smanjila bi rizik za koronarnu srčanu bolest, dijabetes tip 2, hipertenziju, dislipidemiju, moždani udar, masnu jetru, bolesti žučnog mjehura, apneju za vrijeme spavanja i respiratorne probleme, osteoartitis, ginekološke probleme (nenormalni menstrualni ciklus i neplodnost), endometriozu, postmenopauzu, rak prostate, dojke i druge rakove te preranu smrt. Tjelesna neaktivnost uzrok je otpornosti na inzulin i predijabetesa, a samim tim i prema napredovanju bolesti samog dijabetesa tipa 2. Dijabetes tip 2 se prije svega sprečava primarnom prevencijom inzulinske rezistencije. Većina slučajeva nealkoholne masne bolesti jetre može biti prije svega spriječena dovoljnom tjelesnom aktivnošću. Preokret nealkoholne masne bolesti jetre s dovoljnom tjelesnom aktivnošću također je moguć prije pojave hepatofibroze. Tjelesna aktivnost jedna je od niza primarnih preventivnih mjera protiv hipertenzije. Tjelesna neaktivnost uzrokuje pogoršanje višestrukih mehanizama koji uzrokuju moždani udar. Tjelesna aktivnost primarna je prevencija moždanog udara od 10% do 30%, ovisno o volumenu aktivnosti. Tjelesna neaktivnost može ubrzati pad kognitivnih funkcija; pad koji fizičke aktivnosti mogu oslabiti ili potencijalno obrnuti. Tjelesna neaktivnost uzrokuje do jedne trećine depresije. Tjelesna aktivnost prvenstveno može spriječiti 20% do 30% depresije.