Rak dojke je najčešći tumor kod žena. Rijetko se javlja prije 20-te godine života, a najčešći je između 55. i 70.godine života. Dojka raste polagano udvostručenjem tumorskih stanica. Točan uzrok nastanka raka dojke zasad nije poznat. Faktori rizika su ženski spol te starija dob, rano nastupanje prve menstruacije i nenastupanje menopauze do 55 godine. Dojke su rijetko kad potpuno simetrične. Kod nekih žena tkivo dojke je osjetljivije na estrogen i zbog toga se mogu pojaviti dobroćudne tvorbe u dojci kao što su ciste i sl. Međutim u 20% otkriveni čvor u dojci je karcinom. Geni koji su povezani s nasljednim zloćudnim tumorom dojke su BRCA1 i BRCA2. Životni stil ima značajnu ulogu u razvoju zloćudnih promjena dojke. Pretilost, sjedilački način života i manjak tjelesne aktivnosti te učestalo konzumiranje masne hrane povezani su s povećanim rizikom za razvoj karcinoma. Najčešći prvi simptom kojeg žena primijeti je opipljiva kvržica. Bitno je početi sa samopregledima što ranije. Jednostavna i najbolja metoda ranog otkrivanja raka dojke je mamografija. Mamografija se ponekad može nadopuniti ultrazvučnom pretragom ili magnetskom rezonancom. Rak dojke se liječi lokalno i sistemski, a danas se najčešće radi kombinacija spomenutih metoda. Opcije liječenja uključuju kirurški zahvat, terapiju zračenjem, kemoterapiju, biološku i hormonsku terapiju. Nakon spomenutih načina liječenja može doći do posljedica koje negativno utječu na svakodnevno funkcioniranje. To su pojava limfnog edema, poremećaj posture te disfunkcije u ramenom obruču i ramenom zglobu. Stoga bitnu ulogu ima fizioterapija u kojoj se kroz fizioterapijsku procjenu i fizioterapijsku intervenciju pokušava obnoviti narušenu ili izgubljenu funkciju te očuvati preostalo zdravlje. U fizioterapijsku intervenciju spadaju terapijske vježbe, procjena i rješavanje zamora te umora u svakodnevnim životnim aktivnostima.